For the Record: The Jimi Hendrix Experience – „Electric Ladyland“
01.06.2020. 18:39
Posljednji uradak benda The Jimi Hendri Experience – niste valjda mislili da je Jimi Hendrix nastupao solo? – legendaran je u analima rocka. „Electric Ladyland“ smatra se Hendrixovim najboljim albumom, osobito uzevši u obzir granice vlastite glazbe koje je htio pomaknuti. Nažalost, istu takvu reputaciju nema i među fanovima dobre produkcije. Nije zlato sve što sja, a ovaj album nimalo ne blista. Što bi u ovom slučaju to trebalo značiti? Možda se dosjetim nečeg pametnog do kraja teksta.
Ako tražimo krivca za ne baš bajnu produkciju najvjerojatnije nema smisla tražiti samo jednog jer ih zasigurno ima više. „Electric Ladyland“ bio je jedini album benda pod produkcijskom palicom samog Hendrixa. Tu smo možda već našli prvog. Nije da je prije ovog albuma imao previše iskustva na tom području pa nema sumnje da je to pridonijelo manjku kontrole za vrijeme snimanja. A manjka je bome bilo. Među ostalim, studio je stalno bio krcat gostima što je moglo oduševiti jedino Jimija – ipak su gosti bili njegovi.
Zahvaljujući gužvi i Jimijevom perfekcionizmu, koproducent Chas Chandler dignuo je ruke usred snimanja i raskinuo svoj profesionalni odnos s Hendrixom. A kao šećeš na kraju, budući da je nabio pozamašni račun u najmu prostora za snimanje, diskografska kuća stvarala je Hendrixu pritisak da dovrši album. Konačni je miks stoga bio prisiljen dovršiti usred turneje.
Kakav zvuk nakon svega toga možemo očekivati? Vrlo kaotičan. Unatoč tomu što većina pjesama ima prejake niske tonove, bas je i dalje slabo definiran. Gitara zvuči kao da nije u istoj prostoriji s ostalim instrumentima – čak ni u istom studiju. Razni zvučni efekti više su „limeni“ nego „svemirski“, a zvuk jednostavno ne diše. Još je gore ako preferirate slušalice jer preko njih nema osjećaja prostora. Naprotiv, kao da slušate nastup u vrlo skučenom prostoru. Uzevši u obzir budžet i količinu vremena utrošenu u album, očekivalo bi se mnogo više.
„Electric Ladyland“ uspio je postići mnogo toga. Uspio je zacementirati Hendrixovu karijeru u rocku, popularizirati Dylanove pjesme među fanovima istog, ali i dokazati da perfekcionizam nije uvijek najbolja stvar. Osobito ako nemate pojma što pokušavate postići. Produkcija je kaotična i definitivno nije audiofilska. Na tom području je album debelo podbacio. No, barem je cijeli taj kaos iznjedrio jedan od najupečatljivijih albuma 60-ih i dokazao da je prijatelje bolje držati podalje dok radite. Ugodno s korisnim ne znači ništa ako rezultira beskorisnim. Ipak sam nešto mudro i napisao.
Godina izdanja: 1968.
Verzija albuma: Originalno britansko izdanje
Strana A:
1. ...And the Gods Made Love
2. Have You Ever Been (To Electric Ladyland)
3. Crosstown Traffic
4. Voodoo Chile
Strana B:
1. Little Miss Strange
2. Long Hot Summer Night
3. Come On (Part 1)
4. Gypsy Eyes
5. Burning of the Midnight Lamp
Strana C:
1. Rainy Day, Dream Away
2. 1983... (A Merman I Should Turn to Be)
3. Moon, Turn the Tides....Gently Gently Away
Strana D:
1. Still Raining, Still Dreaming
2. House Burning Down
3. All Along the Watchtower
4. Voodoo Child (Slight Return)
