Budućnost možda jest pušiona, ali uz Stevena Wilsona malo manje.
U nekih je umjetnika upornost pohvalna karakteristika, makar ponekad ne bila dosljedna niti inovativna. Steven Wilson pak spada među one koji, kad se nečega uhvate, bome ne puštaju. U njegovom je to slučaju pop. Alternativci svijeta, duboko udahnite. Njegov najnoviji uradak ipak je evolucija zvuka koju je započeo još na „Hand.Cannot.Erase“ i usavršio na „To the Bone“. Nekima će pomalo biti čudno da progresivac piše pop, no nikad ga nisu ograničavali tuđi ukusi već samo vlastiti, bili oni komercijalni ili ne. Progresivni korijeni i dalje su prisutni, no nema više nikakve sumnje da se potpuno prepustio popu – pa bio on progresivan ili ne.