Specijal

For the Record: Deep Purple – „Machine Head“

For the Record: Deep Purple – „Machine Head“

Budimo iskreni, niste pravi roker ako ne slušate Deep Purple. Ipak je riječ o bendu koji nam je dao pjesmu „Smoke on the Water“, danas poznatiju kao „Moji prvi akordi ili Kako ću izludjeti susjede“. No, nisu slavni zahvaljujući samo jednoj pjesmi – ima ih dosta – ali ćemo se zasad ipak posvetiti nekolicini s albuma „Machine Head“. Kad je riječ o posljednjem kvalitetnom albumu legendarne postave Mark II, dvije su stvari sigurne. Prva je da je produkcija među njihovim najboljim pothvatima. A druga? Da je snimljen u vrlo burnim uvjetima. Koliko burnim? Računa li se požar?

Ok, nisu ga snimili za vrijeme požara inače bi danas imali mitski status u rangu jednoroga. Navedeni roštilj dogodio se za vrijeme njihovog boravka u Švicarskoj. Naime, htjeli su postići zvuk sličniji njihovim nastupima nego prijašnjim studijskim uratcima, stoga su unajmili pokretni studio Rolling Stonesa i rezervirali termine u kasinu Montreux. Prema dogovoru su nakon posljednjeg koncerta mogli ondje u miru snimati. A bend je čak ponudio zauzvrat nastupiti u kasinu čime bi imali materijala za dvostruki album, pola studijskog, a pola uživo. Što je moglo poći po zlu? Obožavatelji…

Usred posljednjeg nastupa Franka Zappe i The Mothers of Invention netko iz publike je signalnim pištoljem pucao u strop kasina te izazvao požar. Zahvaljujući novonastaloj (pre)usijanoj atmosferi, kasino je evakuiran, a jedino što je Deep Purple mogao poduzeti jest promatrati kovitlanje gustog dima na Ženevskom jezeru. Izgubivši svoj prostor za snimanje, odlučili su prvo isprobati obližnje kazalište Pavillion, no susjedi su se ubrzo požalili na buku – tko bi rekao?

Na kraju su pronašli prazan Grand Hotel i smjestili se na kraju jednog hodnika glavnog predvorja. Zbog hrpe opreme morali su se probijati kroz spavaće sobe te penjati po balkonima da bi došli do kombija s opremom, a jedini način komunikacije s inženjerom Martinom Birchem – inače budućim producentom Iron Maidena – bio je nadzorni sustav koji su postavili u hotelu. S vremenom im je to postalo naporno pa su odustali od preslušavanja snimki te odlučili svirati sve dok nisu bili zadovoljni.

Unatoč cijeloj gnjavaži, album se može pohvaliti vrlo kvalitetnom produkcijom – usudio bih se reći možda najboljom čitave njihove karijere. Niski tonovi lijepo su definirani, dok su visoki dosta naglašeni, ali nimalo nametljivi. Bio on ležerniji ili žešći, zvuk je uvijek detaljan, osobito kad je Lordov Hammond B2 u pitanju. Zvuk još više imponira jer je oprema od Stonesa koji nikad nisu postigli ni približnu kvalitetu produkcije. Sva sreća da su ju posuđivali bendovima koji su ju znali iskoristiti. Nema tu puno filozofije. „Machine Head“ zvuči kvalitetno te se itekako isplati nabaviti u originalnom izdanju. Voljeli blues, hard rock ili nešto između, nećete požaliti.

Godina izdanja: 1972.

Verzija albuma: Originalno britansko izdanje

Strana A:
1. Highway Star
2. Maybe I'm a Leo
3. Pictures of Home
4. Never Before

Strana B:
1. Smoke on the Water
2. Lazy
3. Space Truckin'

Mladen Šlogar
Mladen Šlogar

"There is no dark side of the moon, really. As a matter of fact it's all dark"