Specijal

For the Record: The Velvet Underground – White Heat/White Light

For the Record: The Velvet Underground – White Heat/White Light

Drugi album kultnog Velveta nije bio ništa manje čudan od prvog. Budući da su bili jedan od glavnih utjecaja na noise rock, ne treba previše nagađati kakav je bio zvuk. Ako niste već sami zaključili, surov. Produkcija je vrlo direktna, bubnjevi nedefinirani, a gitara agresivna i uhu ugodna poput motorne pile.

Verzija: Originalno američko izdanje

Godina izdanja albuma: 1968.

 

Nemojte očekivati milozvučne tonove jer zvuk ostavlja dojam vrlo lošeg mamurluka nakon cjelovečernjeg maratona u ispijanju najgoreg mogućeg alkoholnog ekvivalenta sredstvu za ispiranje vodovodnih cijevi. Samo što se ovdje ispire mozak. Činjenica da je druga strana ploče još bučnija i glasnija od prve, itekakvo je postignuće. No, koliko god kakofonično sve zvučalo, nije teško raspoznati sve instrumente – nešto čime se njihovi nasljednici baš i nisu previše zamarali. Veliku su ulogu vjerojatno imala i fizička ograničenja medija, ali ne toliko. Zvuk albuma definitivno se ne bi mogao nazvati lijepim. Štoviše, prije bi se dalo reći da je za one vrlo „istančanog ukusa“ – s ogromnim naglaskom na „vrlo“.

Ako ikad zatrebate brzo triježnjenje, „White Heat/White Light“ je za vas. Samo ne očekujte tonove više od razine kaljuže. Uzevši u obzir tendencije moderne produkcije, ovo je još i milozvučno – poput struganja hrđavim čavlima po školskoj ploči.

 

A strana: 

1. White Light/White Heat 

2. The Gift 

3. Lady Godiva's Operation 

4. Here She Comes Now 

 

B strana: 

1. I Heard Her Call My Name 

2. Sister Ray

Mladen Šlogar
Mladen Šlogar

"There is no dark side of the moon, really. As a matter of fact it's all dark."