For the Record: David Bowie - "Heroes"
01.03.2020. 18:16
Drugi dio tzv. Berlinske trilogije – triput pogodite odakle naziv – također je i njezina zlatna sredina, taman između težeg „Low“ i lakšeg „Lodger“.
Album i dalje posjeduje eksperimentalnost prvog, dok istovremeno odlično barata i pristupačnošću drugog. Kao i kod „Low“, Bowie je ponovno udružio snage s Tonyjem Viscontijem kako bi napravili nezaboravan spoj art rocka, ambijenta i elektronike. Naravno, sve to bilo bi uzalud da album nema prikladnu produkciju koja bi popratila pjesme jer glazba nisu samo stihovi i note. Ima nešto i u zvuku. A produkcija je bome na mjestu.
Opet je odlična, ali na vrlo analitički način. Istovremeno je emotivna i distancirana, što i odgovara većini Bowiejevog opusa. Sve se jasno čuje, ravnoteža između instrumenata je savršena, a Bowiejev glas punog i ugodnog tona. Elektronička hladnoća je i dalje prisutna, ali ovaj put miks bubnjeva daje rokerski štih pa sve nije tako vanzemaljsko – barem ne u potpunosti. Zvuk je djelomice i posveta njegovim utjecajima s područja krautrocka poput Neu! i Kraftwerk. Također, zvuk nije ni približno zagušen sintesajzerima kao prethodnik pa je mnogo lakše uživjeti se bez previše smetnji. Što samo daje do znanja da nisu imali namjeru ponavljati jedno te isto, a ponekad ni ne škodi zamijeniti konja koji pobjeđuje.
Naravno, ne bi to bio Bowie da nije barem nečime izvrnuo zvuk. Tu vjerojatno možemo zahvaliti njegovom dugogodišnjem producentu Viscontiju. Različiti elektronički elementi nadodani vokalu i instrumentima – kao i gitara Roberta Frippa – dodatno distanciraju zvuk od norme, stvarajući pritom nešto nedefinirano, ali ipak prepoznatljivo. Frippov doprinos je doveo i do nešto veće pristupačnosti i žestine čitavom zvuku, a ovdje je nadoknađeno što nije imao priliku svirati na „Low“. Da majstori mogu raditi pod svakakvim uvjetima, govori činjenica da je za „Beauty and the Beast“ upotrijebljen njegova prva snimka gitare, a pritom je bio i iscrpljen od leta.
”Heroes” je sve što možemo očekivati od tipičnog Bowiejevog albuma, a i više. Sve se doima strano, tuđinski, a tako je album u konačnici i zapamćen, ne samo po produkciji. Na kraju je to ipak ispalo idealno. Što bismo više mogli očekivati od najvećeg svemirca koji je vladao rockom?
Godina izdanja: 1977.
Verzija albuma: Originalno britansko izdanje
Strana A:
Beauty And The Beast
Joe The Lion
"Heroes"
Sons Of The Silent Age
Blackout
Strana B:
V-2 Schneider
Sense Of Doubt
Moss Garden
Neuköln
The Secret Life Of Arabia
