Specijal

For the Record: David Bowie – „Lodger“

For the Record: David Bowie – „Lodger“

Posljednji dio Berlinske trilogije možda i jest bio njezina najslabija karika, ali je svejedno obilovao kvalitetnim materijalom i pomalo neobičnom produkcijom. Snimanje je započelo za vrijeme četveromjesečne pauze turneje „Isolar II“ te je, unatoč nazivu trilogije, odrađeno u švicarskom Mountain Studios, dok su zaostatke odradili u legendarnom njujorškom Record Plant.

Dobar dio glazbenika se vratio, mada nisu svi bili oduševljeni novim prostorom. Carlosu Alomaru je bio dosadan spram dinamike berlinskog Hansa Tonstudio te lošije akustike. Pridošlica kreativnom miljeu bio je budući gitarist King Crimsona Adrian Belew. Bowie ga je zdrpio usred Zappine turneje, no kad se uzme u obzir način rada, ne znaš s kim je Adrianu bilo gore. Dok je Fank Zappa članove forsirao do njihovih tehničkih granica, Bowie mu je uvalio pjesme bez uvida u snimke ostalih instrumenta, a bome ni u tonalitet.

Očito je da su Bowie i Visconti promovirali avanturizam i neuobičajene metode. Primijenili su kartašku metodu Briana Ena koja je polučila uspjeh na „Heroes“. Među ostalim su svirali stare melodije unatrag, a Alomar i Dennis Davis zamijenili su instrumente na „Boys Keep Swinging“. Zbog takve su eksperimentalne naravi radni naslovi albuma bili „Planned Accidents“, odnosno „Despite Straight Lines“, a stihovi su došli tek naknadno. Izuzev „Yassassin“ i „Red Sails“, čak su i pjesme za vrijeme snimanja još uvijek imale radne naslove. Produkcijski gledano… Mogao se još doraditi.

Ni Visconti ni Bowie, a bome ni tadašnji kritičari nisu bili oduševljeni konačnim, prema nekima preproduciranim miksom. Album su dovršili u New Yorku koji nije bio ni blizu opremljenosti europskih studija. Iako su elektronička mutnost s „Low“ te distancirana hladnoća s „Heroes“ ostavili mnogo veći dojam pri prvom slušanju, avanturizam „Lodgera“ nije daleko. Glavni je fokus na vrlo niskim, odnosno srednjim tonovima. Visoki se na trenutke naziru, skoro kao fragmenti jasnoće koji se tek formiraju nakon dugog sna. Tad znaju biti vrlo napadni, osobito kod oštrih tonova električne gitare.

Naravno da Visconti nije imao mira pa je 2017. godine za „A New Career in a New Town“ potajno napravio remiks. Zvuk je znatno jasniji i uravnoteženiji, ali istovremeno hladniji i pomalo gol. Dinamički je opseg (naravno) manji, stoga nije skroz idealan. Koji je bolji? Ovisi o vašim prioritetima. Ovdje je ipak bilo riječ o originalu. Unatoč nezadovoljstvu, Visconti je uvijek znao izvući najbolje iz Bowieja što se može čuti čak i  na njihovim „slabijim“ uratcima. Ako želite istovremeno čuti nešto zanimljiv, a istovremeno neobično, slobodno preslušajte.

Godina izdanja: 1979.

Verzija albuma: Originalno britansko izdanje

Strana A:

  1. Fantastic Voyage
  2. African Night Flight
  3. Move On
  4. Yassassin

Strana B:

  1. DJ
  2. Look Back in Anger
  3. Boys Keep Swinging
  4. Repetition
  5. Red Money
Mladen Šlogar
Mladen Šlogar

"There is no dark side of the moon, really. As a matter of fact it's all dark."