For the Record: Blue Öyster Cult – „Cultösaurus Erectus“
05.08.2020. 11:44
Promjena nije nešto negativno. Dapače, promjene mogu biti izrazito dobre za nečiji kreativni proces. Ponekad ipak treba isprobati nešto novo, nepoznato. Nešto što nas uhvati nespremne, ali nas istovremeno drži budnima i aktivnima. Ponekad se takva odluka isplati i dovede do novih spoznaja. Blue Öyster Cult nije nažalost imao tolike sreće. Njihov „Mirrors“ neuspjeli je pokušaj probijanja u komercijalne vode zapostavljajući pritom njihov tad već prepoznatljivi mračni zvuk. Nasreću, opametili su se pa su se već na idućem albumu vratili svojim poznatim zanimacijama. Ime njihovog uskrsnuća? „Cultösaurus Erectus“.
Iako ne toliko suptilnog naslova, album ih je uspio vratiti korijenima. Možda nije među njihovim najpoznatijim uratcima, no nema sumnje da se produkciji nema ništa za prigovoriti. Udruživši snage s Martinom Birchom, Blue Öyster Cult ostvario je uspješnu kombinaciju gitara i klavijatura. Dok su prijašnji album znali imati tešku i često vrlo mutnu ili prejasnu produkciju, ovaj se album mogao pohvaliti odličnim tonovima i jasnoćom u svakom trenutku. Gitare „imaju muda“, bubnjevi trešte kad treba, a vokali uz pratnju klavijatura stvaraju vrlo učinkovite melodije.
Dinamike ima napretek što je i za očekivati kad imate dugogodišnjeg inženjera Deep Purplea te budućeg producenta Iron Maidena. Birch je uvijek znao napraviti album „mesnatog“ basa te čvrstog, ali istovremeno opuštenog zvuka. Kao rezultat se dobije album koji je uhu ugodan, ali se može navinuti do daske kad treba. A ljepota u tome jest što nimalo ne umara dok ga slušate.
„Cultösaurus Erectus“ solidan je album koji je mogao biti mnogo bolji. No, barem se iskupio produkcijom koja posramljuje njihove prijašnje albume, ali i albume nekih poznatijih bendova. Vrlo je očit dokaz da i zvuku treba posvetiti malo pažnje, a ne samo pjesmama. Ako već niste upoznati s njihovim opusom, ovaj je album dobar uvod kako biste čuli kakvim se vradžbinama Blue Öyster Cult voli baviti, a da pritom i dobro zvuči. Jak i dinamičan, odnosno opušten i ugodan, idealan je za popodnevnu laganicu. Ili za izluđivanje susjeda.
Godina izdanja: 1980.
Verzija albuma: Originalno američko CSM izdanje
Strana A:
1. Black Blade
2. Monsters
3. Divine Wind
4. Deadline
Strana B:
1. The Marshall Plan
2. Hungry Boys
3. Fallen Angel
4. Lips in the Hills
5. Unknown Tongue
