Jesenja večer i šareni blues Bebè Na Volè
11.10.2019. 18:25
Pokoju lijepu riječ o našem blueseru Bebè Na Volè napisala sam u nedavnom izvještaju iz Kseta. Od tada nemam ništa posebno za oduzeti, mogu se samo nadovezati i navesti još nekoliko riječi hvale.
Vintage je sinoć za njegova koncerta bio sasvim ugodno popunjen što je odlično budući da je koncert održan usred radnog tjedna. Čak je i Adam na kraju koncerta izrazio svoju oduševljenost brojem prisutnih i višestruko zahvaljivao na našem dolasku. Lijepa vijest je i ta da se među publikom nadzirala masa mladih lica, posebice onih u studentskim godinama, što je pozitivan pokazatelj da mladi ipak još uvijek znaju prepoznati kvalitetnu muziku.
Foto: Bebe Na Vole, credit: Zvonimir Bregeš
Adam Semijalac zapravo je Adam Genijalac. Bebè Na Volè svira svoj blues s iznimnom lakoćom, pjeva iz dubine duše i prenosi to svima. Njegova muzika i prezentacija iste iziskuju potpunu pažnju i predanost promatrača. U suprotnom, slušanje njegovih izvedbi polukoncentrirano i nema previše smisla budući da nam Adam nudi pregršt eksperimentalnih doživljaja koje bi bila greška propustiti. Zapravo, možeš ga slušati pozadinski, ali je to velika šteta. Budimo realni, ovakva muzika zaslužuje potpunu posvećenost.
Sinoć smo u njegovu koncertu imali prilike uživati punih sat vremena, točno u minutu, uključivši i jednu stvar zbog koje se vratio na stage (tj. bis). Sve pohvale za počinjanje na vrijeme i profesionalnost. Malo tko se na ovim prostorima isto tako može pohvatiti toliko originalnim glazbenim stilom. Adam savršeno barata svojim glasom i koristi ga poput instrumenta za stvaranje raznovrsnih vokalnih dionica. U kombinaciji glasa i katkad psihodeličnih, a katkad grubljih zvukova gitare, uspijeva proizvesti čitav one man band koji zvuči upravo tako - kao bend.
Foto: Bebe Na Vole, credit: Zvonimir Bregeš
Bebè Na Volè nije pretjerano verbalno komunicirao s publikom. Uglavnom se ta komunikacija svodila na riječi zahvale i pokoju pošalicu, sasvim dovoljno i ugodno. Međutim, ono što je karakteristično za njega je sposobnost da neverbalnu komunikaciju dovede na iznimno visoku razinu kvalitete. Naravno, za one koji ga pozorno slušaju i upijaju što “govori”. Upečatljiv način na koji interpretira pjesme, njegov uvjerljiv izraz lica i dubok fokusiran pogled kojima publiku poziva da ga prati otkriva kako je riječ o umjetniku koji pri izvedbi koristi apsolutno sva raspoloživa osjetila.
Prigušena svjetla i tamni ambijent Vintagea usmjerili su potpunu pozornost na Adamov blues. Koncert je bio interpretacija njegove bujne mašte ispričana kroz veliku količinu eksperimentalnosti u izvedbi pojedinih pjesama. Priča kojoj Adam savršeno zna odrediti uvod, zaplet, vrhunac i rasplet tako da mi više nemamo što za nadodati.
