Bandcamp recenzije: Cherry Glazerr – "Apocalipstick"
28.12.2017. 11:30
Nakon uspješne prepoznatljivosti na punk rock sceni rezultirana izlaskom njihovog prvog studijskog albuma "Haxel Princess", Cherry Glazerr su nam ove godine pružili oštro i zrelo izdanje - "Apocalipstick".
Prošlog mjeseca formirali smo podrubriku recenzija albuma – Bandcamp recenzije. Ovdje možete otkriti nove bendove i izvođače rastuće populacije na spomenutoj Bandcamp platformi koja ustraje na promociji nezavisne glazbe raznih žanrova. Ako se itko ikada pitao ima li velike koristi od toga – nema. Ali, ako je itko ikada zapeo u moru iste glazbe koja mu je u međuvremenu dosadila i nedostaje mu novih izvođača i nove glazbe generalno, a pritom želi nešto novo i zanimljivo pročitati, onda ove recenzije imaju smisla. Dakle, ne možemo samo tako napustiti 2017-u bez (pomalo zakašnjele) recenzije ovog alternativnog dragulja među Bandcamp izdanjima. Tematika, zvuk i energičnost benda Cherry Glazerr svakako je nešto što se ne smije brzo odslušati i zaboraviti.
Prošlo je tri godine otkako je ovaj kalifornijski sastav, predvođen impulzivnom Clementine Creevy, oformio sliku tinejdžerskog buntovničkog benda-ljubitelja grilled cheese-a, kolača i ostalih američkih slastica. Uz spomenute simpatije stoji glupava i specifična liričnost koju predvode visoki i glasni ženski vokali; nešto već poznato u bendovima lo-fi glazbenih kategorija na alternativnoj sceni ovog usmjerenja. A pomalo i vuče na riot grrrl karakter. Bilo je vrlo zanimljivo promatrati početno glazbeno djelovanje ovog benda dok je Clementine, kao i ja, još pohađala srednju školu. Oduvijek mi je bila fascinantna situacija s naglom popularizacijom i razvojem izvođača u ranim adolescentskim godinama. Praktički smo bili u istim životim razdobljima – ja sam nadobudno preslušavala „Haxel Princess“ pod školskim odmorima, Clem je slala e-mailove i dogovarala gigove pod nastavom. I tu je postajala ta neka povezanost i međusobno suosjećanje kroz tekstove, iskaljivanje na vokalima i gitarskim rifovima. Da nisam imala 17 i kopala po internetu tražeći glazbu s kojom se mogu povezati, možda ne bih nikada ni kliknula s ovim bendom. U međuvremenu i odrastanju, sastav je iz slatkog i simpatičnog mladog benda izrastao u nešto još buntovnije, kritički osviještenije i vulgarnije. Tome svemu pridonosi nova postava sastavljena od gitare, klavijatura i bubnjeva. Početni sastav benda nažalost se okrenuo drugim projektima i na novo mjesto doveo bubnjara Tabor Allen i multi instrumentalisticu Sasami Ashworth. Njihov drugi studijski album „Apocalipstick“ je sve samo ne slatko. Sada, devetnaestogodišnja Clementine, kao središnja točka benda i kao često prozivana mladom/novom Patti Smith, vodi zvuk prema drugačijem i još buntovnijem smjeru. „Apocalipstick“ je svakako interpretacija i kritika suvremenog društva gledana iz feminističke i mladenačke perspektive koja ne mari za određene političke sukobe i slične problematike. Ravnopravnost među spolovima ima posebno mjesto za energičnu i impulzivnu Clem, stoga su tekstovi i karakter benda vođeni tom tematikom.
S bendom su radili neki od eksperata rock industrije; Joe Chicarelli (White Stripes, The Shins, The Strokes) i Carlos de la Garza (Bleached, M83, Tegan and Sara). U svakom slučaju, Clem je zakoračila u kvalitetan put vodeći svoj novi sastav. Novostvorena samodisciplina i motivacija benda razvila je Cherry Glazerr u divlji kompleks, glasni i grubi stroj. Ljudi su se isprva čudili novom zvuku, no preslušate li „Apocalipstick“ nekoliko puta, shvatit ćete da je taj zvuk i novi sastav nešto što se jednostavno trebalo dogoditi. Bilo bi dosadno da se ponovo susrećemo sa 17-godišnjim djevojačkim krikovima i tematikom tog društva. Ipak, Clem priznaje u jednoj od pjesama s novog izdanja da glumi profesionalnost, a nije ništa drugo već samosvjesno dijete. „Trash People“ je glazbena vizualizacija lifestylea benda koji uživa u prljavim navikama, pozornicama i ljudima sličnih afiniteta. S druge strane, „Instagratification“ kritizira narcisoidnost na socijalnim mrežama u kojem potiču osobito ženski spol na shitpostanje, to jest, na oslobađanje od srama i ograničenosti svojih objava. „Nuclear Bomb“ je najmekša pjesma koju predstavlja simpatičan spot povezanosti i tzv. „ljubavne veze“ Clem i njene gitare. Album otvara „Told You I'd Be With The Guys“ koja pripovijeda pomak od usamljenog vuka do suportivne sestre, ali umjesto himne osnaživanja, u pjesmi je prisutna tuga jer priznaje izgubljeno vrijeme.
Prošlo je 30 godina otkako je članica The Runawaysa Cherrie Currie svojim glazbenim djelovanjem i s “Hello, world! I’m your wild girl/I’m your ch-ch-ch-cherry bomb!“ frazom navodila mlade djevojke na provokativnost i snagu koju nose u sebi. S velikim sličnostima, ovdje je Clementine Creevy koja pruža isto to u suvremenom obliku i s još snažnijim stavom specifičnog zanosa i privlačnosti.
Popis pjesama:
01 Told You I'd Be with the Guys*
02 Trash People
03 Moon Dust*
04 Humble Pro
05 Nuclear Bomb
06 Only Kid on the Block
07 Lucid Dreams
08 Sip O' Poison
09 Nurse Ratched*
10 Instagratification
11 Apocalipstick
*Top pjesme
