Specijal

For the Record: Frank Zappa – „Apostrophe (')“

For the Record: Frank Zappa – „Apostrophe (')“

Frank Zappa jamačno je bio jedan od prvih pravih ekscentrika u rocku. Također je bio i dosta svestran što se moglo vidjeti po njegovoj opsežnoj diskografiji, mada je i „opsežno“ vrlo nedostatna riječ za količinu materijala koju je izdao za života. Bilo je tu svega i svačega, od rocka i jazza pa do klasike i avangarde. Štogod vam srce poželjelo, on se u tome vjerojatno okušao. Unatoč njegovoj produktivnosti, većina diskografije nije bila ni približno komercijalno uspješna kao u nekih drugih, „lakših“ izvođača. Ipak je trebalo imati podosta živaca za većinu njegova opusa. Naravno, postoje i iznimke, a među njima je „Apostrophe (')“.

Jedan od njegovih rijetkih albuma koji se probio na komercijalnim glazbenim ljestvicama, „Apostrophe (')“ posjeduje vrlo bogat repertoar različitih zvukova. Nažalost, nisu uvijek najbolje kvalitete. Zappin glas, kao i na većini prijašnjih albuma, i dalje se nalazi ispred instrumenata u miksu što zna često odvraćati pažnju. Također, kao i na „Over-Nite Sensation“, zvuči tvrdo i umjetno. Dodajte tome da su sibilanti često preoštri, kao i gitare, te dolazite do rezultata koji je ponekad pravi izazov za slušati – osobito ako upotrebljavate slušalice pa sve zvuči još bliže slušatelju te napadnije. Za razliku od njih, ksilofon, saksofon i bubnjevi mnogo su bolje snimljeni te ih je užitak čuti – barem dok ne ulete „kreštaviji“ elementi i izbace vas iz takta ako već ne iz fotelje, a čak ni ti instrumenti nisu uvijek najljepšeg zvuka.

Sve to vjerojatno se može pripisati činjenici da je album kombinacija arhivskog, odnosno novog materijala. Dosta tog je snimljeno različitih godina, a okvirno 1969.-1974. Prva strana je snimljena u isto vrijeme kad i „Over-Nite Sensation“, dok je druga kombinacija starijeg materijala uz naknadno dodane nove snimke instrumenata. U tipično Zappinom anegdotskom stilu, Jacku Bruceu je pripisano koautorstvo i sviranje basa na „Apostrophe '“ iako sam Bruce tvrdi da je cijeli njegov doprinos jedan ton na kontrabasu – i to čak cijeli! Zappa tvrdi drukčije, mada pitanje jest je li se i on sjećao svih detalja ili je sve u izmaglici prevelikih količina kave i cigareta. Uzgred rečeno, ako ne znate tko je Jack Bruce, sram vas bilo! Doduše, zašto onda uopće čitate ovaj tekst? I ja bih se zapitao.

Iako se sve mane znaju osjetiti, album se i dalje isplati preslušati baš zato što se mogu čuti navedena ograničenja nedosljednog snimanja i produkcije. Može poslužiti i kao dobar primjer kako izbjeći slične probleme u budućnosti. Tomu unatoč, „Apostrophe (')“ je vrlo dobar primjer kvalitetnog materijala kojeg ni ograničenost same produkcije nije mogla sputati. Mada se bome potrudila.

Godina izdanja: 1974.

Verzija albuma: Originalno američko CSM izdanje

Strana A:
1. Don't Eat The Yellow Snow
2. Nanook Rubs It
3. St. Alfonzo's Pancake Breakfast
4. Father O'Blivion
5. Cosmik Debris

Strana B:
1. Excentrifugal Forz
2. Apostrophe'
3. Uncle Remus
4. Stink-Foot

Mladen Šlogar
Mladen Šlogar

"There is no dark side of the moon, really. As a matter of fact it's all dark."