For the Record: Black Sabbath - Sabbath Bloody Sabbath
18.01.2020. 10:30
Očevi doom metala Black Sabbath već su na prvih par albuma postavili produkcijske temelje za cijeli žanr kojih se većina njihovih sljedbenika drži kao pijani plota niti su pomislili da bi odstupili od istih.
Ok, priznajem da nisam neki pristaša dooma pa se ispričavam ako postoje bendovi koji su pokušali nešto drukčije. Oni koje sam čuo osobno mi zvuče baš kao i njihovi idoli, ali s mnogo manje mašte i droge – vjerojatno nisu imali love za ovo drugo pa prvo pati… Zašto slušati neki bend koji zvuči kao Black Sabbath ako već imamo Black Sabbath? To je ipak tema za neku buduću raspravu.
No, čak i uz njihove danas već općepoznate produkcijske karakteristike, moglo bi se reći da „Sabbath Bloody Sabbath“ posjeduje vrlo specifičan zvuk. Standardnu produkciju već su na prvoj pjesmi poslali su kvragu – op.a. znam da mogu reći „u kurac“, nije ovo javna televizija. Sve je mutno, kaotično, gitare su „klizave“, a bubnjevi nedefinirani, kao snimljeni iza zavjese vrlo guste magle i to one od marihuane. Jedino što je dosljedno jest prisutnost basa, ali čak i on je vrlo neuobičajen. Prisutan jest, u to nema sumnje, ali je istovremeno suptilan što je vrlo netipično za taj podžanr.
Cijela produkcija jasno odražava njihovo zloglasno stanje zloupotrebe različitih opojnih sredstava. Poznato je da su u tadašnjoj fazi svi članovi pucali po šavovima, osobito Tony Iommi koji je bio zadužen za praktički sve te istovremeno podlegnuo stresu i kokainu – i to velikim količinama. Čak i začuđujuća jasnoća Ozzyjevog glasa i poneki nalet klavijatura odražavaju maničan period kroz koji su prolazili. Materijal su i napisali za vrijeme boravka u dvorcu Clearwell gdje je paranoja od različitih psina dosegnula vrhunac pa se i to odrazilo na cijeli zvuk koji često asocira na nesanično tumaranje mračnim hodnicima tuđe paranoje. Najlakše bi se produkciju opisalo kao srednjovjekovno-tamničarski psihodelični trip 70-ih. S pojačalima.
Valja naglasiti da, koliko god zvuk bio naizgled aljkav, i dalje je kilometrima ispred produkcije i pristupa prosječnog doom benda. Vjerojatno zato što, kad si mama, tata, baka, deda i čitava uža porodica jednom cijelom podžanru metala, imaš privilegiju imati muda isprobati nešto drukčije i novo. I vjerojatno će se ljudima svidjeti. Čak i metalcima.
Godina izdanja: 1973.
Verzija albuma: Originalno britansko izdanje
Strana A:
Sabbath Bloody Sabbath
A National Acrobat
Fluff
Sabbra Cadabra
Strana B:
Killing Yourself to Live
Who Are You?
Looking for Today
Spirac Architect
