Specijal

For the Record: Black Sabbath – „Paranoid“

For the Record: Black Sabbath – „Paranoid“

Black Sabbath možda jest počeo postavljati temelje za vlastiti zvuk – a i ostatak žanra – na svom prvom albumu, ali tek na drugom je razvio zvuk po kojem će ga većina publike uvijek moći prepoznati. Bend zaslužan za indoktrinaciju svakog metalca, a osobito onih opsjednutih doomom i sludgeom, nikad nije osvajao vrhunskom produkcijom i jasnim zvukom, već sirovošću istog. Vrlo očit primjer je „Paranoid“.

Većina pjesama na albumu proizašla je iz improvizacijskih svirki za vrijeme nastupa uživo. Iommi i Butler tako potvrđuju da je rif s „War Pigs“ nastao usred izvedbe „Warning“.  Pjesma se inače trebala zvati „Walpurgis“, ali je naslov navodno bio previše sotonistički – uistinu, povezanost svetaca i sotonizma je očita – dok je „Iron Man“ trebao biti „Iron Bloke“. Jedno je sigurno. Očito im naslovi pjesama nisu bili jača strana. Bitnije je da su uvijek pokušavali nove stvari.

Da su nastavili razvijati zvuk, pokazuje i isprobavanje nove opreme. Iako Ozzy nikad nije imao neki osobit glas, očito mu je godila upotreba Lesliejeva zvučnika – kombinacija zvučnika i pojačala koja modificira zvuk pomoću rotirajućeg bubnja ispred zvučnika – koja se čuje na „Planet Caravan“. Tko bi rekao da bi njegov glas mogao zvučati barem malo ugodno, da ne kažem sanjivo? Da je čitav zvuk albuma ugodan ne bi mu se imalo što za prigovoriti. No, svi znamo kakvu je kvalitetu Sabbathov posjedovao, inače bih imao same pohvale – a i cjepidlaka sam.

Produkcijski gledano, čuje se da im u toj fazi kvalitetan zvuk još uvijek nije bio jača strana. Bučan, mutan i nimalo suptilan, glavna mu je prednost uvijek bila energija. A glavna mana? To što je uvijek bio bučan, mutan i nimalo suptilan. Niskih tonova ima napretek te bubnjevi, a osobito bas, drže glavnu riječ. Gitara je pomalo surova te njezina neuglađena narav često nadražuje osjetila. Na albumu najviše ispaštaju visoki tonovi koji jedva da i postoje, stoga ne očekujte jasno definirane činele jer od njih to nećete dobiti.  Da se razumijemo, prisutne su, ali brzo splasnu prilikom svakog udarca. Čak i bubnjevi znaju zvučati tupo i zagušeno, stvarajući pritom dosta klaustrofobičan osjećaj.

No, u neku ruku sve to albumu ide u prilog. On jest kultnog statusa i nijedna rasprava u metalačkim krugovima ne može proći bez barem jednog albuma Sabbatha. Ti spomeni su doduše najčešće zbog glazbe, ne kvalitete zvuka. Ako potonje i postane tema razgovora, nekako sumnjam da je u pozitivnom smislu. Treba biti realan, a ne paranoičan.

Godina izdanja: 1970.

Verzija albuma: Originalno britansko izdanje

Strana A:
1. War Pigs
2. Paranoid
3. Planet Caravan
4. Iron Man

Strana B:
1. Electric Funeral
2. Hand of Doom
3. Rat Salad
4. Fairies Wear Boots

Mladen Šlogar
Mladen Šlogar

"There is no dark side of the moon, really. As a matter of fact it's all dark."