Koncerti

Egypt: S vrućeg asfalta u još vrući Vintage

Egypt: S vrućeg asfalta u još vrući Vintage

Zadnjih dana mogla se osjetiti primjetna vrućina na zagrebačkim ulicama. Budući da nije bilo moguće ništa drugo doli čekati pravi trenutak za godišnji, najbolji je lijek bilo ispijanje nekoliko piva usred tjedna. Kad smo već bili u stanju opuštanja, zašto ne poslušati Egypt? Zadnji put posjetili su nas prije godinu dana, a ovaj put pridružio im se domaći Hrmülja. Stoga je bilo zgodno otići, poslušati i utvrditi gradivo.

Uz malo kašnjenja – i priliku da se publika okupi – započeo je Hrmülja.. Dočekali su nas Ludbrežani – i jedan Varaždinac – čiji zvuk karakterizira metal s utjecajima stoner rocka. U početku su asocirali na vrlo ranu fazu Mastodona, osobito po vokalu. Zvuk je bio dobar, ali su niski tonovi mogli biti malo jači, a gitare glasnije. Ovako su bubnjevi i vokal dominirali, asociravši na produkciju demo snimki. No već je druga stvar potonje ispravila te su raskrstili s Mastodonom i prešli u čišći stoner metal. Slabom početku unatoč, sa svakom pjesmom postajali su sve bolji – očito im je trebalo malo vremena da se uhodaju. Tad je već i gitarist pokazao da zna solirati u stilu stare garde metala. Interakcija s publikom provodila se uglavnom preko zahvala. Bila je korektna, ali su mrke riječi iz usta odlučnog pjevača u prsluku i sunčanim naočalama zvučale neodoljivo komično. Uslijedio je i čisti doom na tragu kasne faze Sabbatha s Ozzyjem, a zatim i na raniju s malo dodatnog stonera rocka te možda sludgea. Tu i tamo je malo psihodelije dodatno začinilo dinamiku predgrupe – koliko god doom može biti dinamičan – prije negoli su završili i otišli popiti koju prije glavne atrakcije.

Egyptu se malo žurilo pa su na pozornicu uletjeli dok je pozadinska glazba još trajala. U njih je bio znatno jači utjecaj stoner rocka, a i dooma. Estetski su bili usklađeniji, tj. baš su izgledali kao likovi koji vole zapalit pokoji... Vokal je tipično hrapav i promukao za žanr, a gitarist pod znatnim utjecajem bluesa i metala 70-ih. Naravno, šabatski doom je uvijek iza ugla. No, unatoč težini zvuka bili su dosta opušteni, glazbeno i po nastupu – odnosno, nije bilo neironičnog poziranja. Dapače, bili su zahvalni i zadivljeni odazivom usred tjedna. S lakoćom su prelazili iz jednog glazbeno trenutka u drugi, a i pokazali da ne trebate uvijek biti "ozbiljni" kako biste vrsno odradili svoj repertoar. Tempo i ambijent se konstantno mijenjao – na tren žešći, a na tren nježniji. Dodajte potonjem i tračak blago „romantične“ psihodelije i dobili ste konačan dojam ovih „Egipćana“. Da ne zaboravim, zvuk je bio vrlo dobar. Od prvih nota osjetila se usklađenost instrumenata i uravnoteženost zvuka općenito. Malo pažnje posvećene ozvučenju itekako poboljša konačni dojam, a i vrlo hrabro podnijeli su sparinu ljetne večeri te nastavili sa svojim naletom do samog kraja.

Mogu reći da smo dobili idealnu pauzu nakon radnog dana. Vrlo solidna Hrmülja i još bolji Egypt barem malo ublažili su iščekivanje vikenda i rashlađenja. Zadovoljno su se mogli vratiti usijanom pijesku domovine. Ako ne doslovno, onda barem figurativno.

Mladen Šlogar
Mladen Šlogar

"There is no dark side of the moon, really. As a matter of fact it's all dark."