Koncerti

Medvedgradske glazbene večeri: Rundek Cargo Trio i NLV

Medvedgradske glazbene večeri: Rundek Cargo Trio i NLV

Zadnji dan lijepih i nadasve ugodnih Medvedgradskih glazbenih večeri bio je prepušten Rundek Cargo Triu koji je nastupao na glavnoj pozornici i mlađem triu, Nikol, Luka i Vedran, koji su posjetioce zabavili na vrhu kule. Kao prvo, iako se već podosta pisalo o posebnom ugođaju koji stvara kombinacija ambijenta i glazbe na Medvedgradu, ipak se ne može napisati dovoljno, tako da je najbolje početi od vrha kula pa naniže.

Sumnjam da je prije nekih 8 stoljeća itko razmišljao kako će kula koja je tada služila prvenstveno kao izvidnica u nešto daljoj budućnosti poprimiti ovakvu funkciju. Akustičnosti vrha ove kule jedino što može konkurirati je savršen pogled prema podnožju i Zagrebu. S time, oni koji su se odvažili poslušati i ovaj dio programa zasigurno nisu požalili. Rijetko gdje imate i ćete imati ovakvu mogućnost da i vaš vid, sluh, osjet i njuh jednako uživaju i istodobno se stope u jednu cjelinu. Toga su jučer bili svjesni i Nikol, Luka i Vedran (NLV), na kojima se očito vidjelo kako uživaju u ovom glazbenoj prilici. Ovaj sitan prostor dozvoljava i onim najsitnijim zvukovima da dobiju svoj trenutak, pa se tako i jedan Nikolin najobičniji pljesak rukama daleko čuje i puno znači.

NLV - Medvedgradske glazbene večeri by Vedran MetelkoNLV - Medvedgradske glazbene večeri by Vedran Metelko

Osim svojih standardnih pjesama, odsvirali su i nekoliko obrada među kojima su bile i "Feels like we only go backwards" Tame Impale i "Electric Feel" MGMT-a. Osjećaj koji ovaj trojac pridaje ne samo svojim pjesmama, nego i obradama, savršeno se poklapao s okruženjem, tako da nije bilo potrebno previše truda kako bi i sama publika uživala, sve je išlo nekako svojim prirodnim tokom. Iskreno, suludo je riječima pokušati opisati nešto za što je bilo potrebno skoro svi osjetilni organi da se doživi. Najbolji opis bi bio da se nije ništa spektakularno dogodilo, ali se opet dogodilo sve što se trebalo dogoditi, sve sitnice su sjele na svoje mjesto i time stvorile savršenu sliku. Koncert su završili sa "Guide Me Home" i time dozvolili publici da se spusti niže i pripreme za Rundeka, Ducu i Isabel.

Headlinerski trio je svoj koncert započeo s pjesom "Đaba" koja i nije bilo neko preveliko iznenađenje, ali je zato sljedeća bila. Uslijedila je skladba "Midnight Calypso" koja je uz "Mijenjamo Mjesto" bila jedina pjesma sa zadnjeg albuma koja je izostala s koncerta u Tvornici. Donekle je i shvatljiv razlog tome, pošto se radi o pjesmi koja je izuzetno tihe naravi i veći prostori kao što su Tvornica bi jednostavno pojeli takvu skladbu svojim žamorom. Kroz lagane improvizacije uslijedile su "Indijska" i zatim "Don Juan", singl koji kako je rekao Rundek, bio izdan za male pare.

Tijek pjesama bio je sličan kakav je bio u Tvornici, pa je tako uslijedilo i nekoliko starijih provjerenih pjesama koje su bile raštrkane kroz cijeli koncert("Ruke", "Uzalud Pitaš", "Bi Mogo Da Mogu", "Apocalypso", "Ay Carmela"). I dalje smatram kako ovakve pjesme trenutno nisu potrebne, pošto su to pjesme koje su uz pripomoć vremena postale pjesme naroda, a ovo je trenutno vrijeme mostova i plavih aviona. To je vrijeme koje omogućuje dovoljno veliku glazbenu kvalitetu da može i samo sebi biti oslonac i bez provjerenih pjesama. Na kraju krajeva, riječ je o "provjerenom" umjetniku kojemu nisu potrebne "provjerene" pjesme kako bi pokazao što zna. S druge pak strane, ove su pjesme podigle atmosferu za nekoliko stepenica i ljudi su se počeli osjećati zabavljeno, ali to je problem publike, ne pjesama.  

Uskoro je došao na red na pjesmu koja je uz "Znak"(koja je uslijedila nešto kasnije) jedna od najboljih pjesama koju je Rundek napravio u zadnjih skoro pa 10-tak godina, "Sanjala Si Da Si Sretna". Dodatni "šmek" pridodao je Duco na kraju pjesme gdje je pokazao koliko dobar glazbenik i umjetnik stvarno jest. Općenito je čovjek bio dobro raspoložen, pa je tako uz Rundeka održavao atmosferu cijelog koncerta.

Još jedna pjesma koja se savršeno poklopila bila je obrada "Kao da je bilo nekad"(nije potrebno navesti bend), koja je probudila neke stare osjećaje. Zapravo je ova obrada savršen primjer utjecaja vremena i traženja pravog trenutka za svaku pjesmu. Da Rundek na svakom koncertu svira ovu skladbu, ona bi poprimila osjećaj klišeja. Ovako, ako se dopusti da pjesma poprimi određenu vremensku količinu tišine, ona dobije mogućnost da ponovno zablista, unatoč tome što je sigurna pjesma koju će publika voljeti(isto bi tako bilo lijepo da koji put ponovno odsvira "Ona se budi"). Svjestan sam da treba publici dati ono što ona želi, ali nije toliko bitno što se radi, nego kako se radi. Za kraj su bile odsvirane "Šejn" i "Apocalypso" nakon čega se Trio poklonio i zajedno s publikom nastavio uživati u ugodnoj večeri.

Medvedgradske glazbene večeri su savršen projekt koji kvalitetu glazbenih događanja Zagreba podižu na razinu više. Uz popravak nekoliko sitnica (prijevoz nazad u grad) ovo bi trebao postati jedan od glavnih ljetnih događanja u Zagrebu i to s jako dobrim razlogom. Razlog koji ćete morati sami saznati iduće godine, pošto su riječ više-manje suvišne.

Antonio Rozić
Antonio Rozić

Shake it like a polaroid picture