Jinxi u krcatoj Tvornici predstavili novi album
07.05.2017. 09:37
Sedam je godina proteklo od posljednjeg albuma najčestitijeg domaćeg pop sastava Jinx. Prva je to takva pauza u njihovoj karijeri, kuriozitetno je da je kraća bila ona između "Avantura počinje" i "Na zapadu", unatoč tome što je (oni manje dementni među nama će se prisjetiti) bend tad prestao djelovati na nekoliko godina. Normalna je to ipak stvar, diskografska aktivnost ima običaj usporiti jednom kad bendovski staž dođe u srednje dvadesete, a status u onu sferu da se ne moraju žuriti jer uživaju dovoljan ugled da bi zauviek imali krdo publike, pa makar nikad ništa više ne izdali. Sve u svemu, taj novi, sedmi po redu album se zove "Pogrebi i pomiriši". I došao je nekako, što je dosta čudno nakon tolikog iščekivanja, na mala vrata, jednostavno su na bendovoj Facebook stranici bez riječi okačili link na album na Deezeru (za kojeg mi se čini da u nas nije naročito zaživio još?). Kao veliki dugogodišnji fan, instantno sam ga bacio na repeat. I ostao blago razočaran. Dva najavna singla, "Jesmo li dobro" i "Maradona" isto nisu baš "stani-pani", a na albumu im je u prvoj polovici pridružena i "Easy", prva baš sasvim loša pjesma Jinxa ikad. Kako album odmiče, krvna mu se slika nešto poboljšava, stvari postaju sve manje predvidljive, sočnije, aranžmanski uzbudljivije. Ipak, u usporedbi s briljantnim prošlim "Diksilendom", "Pogrebi i pomiriši" ne dobacuje toliko daleko. U to sam do jučer bio siguran. Danas? Danas sam u to nešto manje siguran. Dogodila se, naime, promocija ovog izdanja. U Tvornici kulture, rasprodanoj.
Bend se u njoj uprizorio s dvjema bek vokalicama, što je ukupan zbroj ljudi na pozornici dovelo do impozantne brojke od jedanaest. I kako to obično biva na koncertima Jinxa, svaka od tih jedanaest individua je apsolutno zasjala u svojoj roli, i pritom nam pružila sjajno iskustvo i ugodnu večer. Otvorili su s "Jesmo li dobro" i nastavili nizati jednu staru, pa jednu novu.
Foto: Jinx, credit: Goran Berović
Reaktivnost publike je, dakako, pritom išla iz krajnosti u krajnost, ali svejedno smatram da je ovo elegantnija varijanta nego što su je na istom mjestu, recimo, odabrali Pipsi pri promociji Walta, kad su odsvirali cijeli album odjednom. To zna, ma koliko album bio dobar, dovesti do zamora i ubiti atmosferu. Poanta priče je ta da je ama baš svaka nova stvar zvučala tri koplja bolje nego na albumu. Bile su čvršće, plesnije, uvjerljivije, zanimljivije. Nisu izazivale kolektivno dosađivanje, što je samo po sebi uspjeh ako uzmemo u obzir da su prvi put izvođene. Tome je doprinijelo solidno (iako na momente pretiho) ozvučenje, bendova nikad upitna briljantna sviračka forma, ali prije svega Yayin vokal koji je ove večeri bio u najboljoj formi unazad zadnjih nekoliko godina. Baš je to otpjevala bez greške, s tim da joj glas, kao i gard, s godinama dobivaju tu jednu dodatnu "autoritativno-iskusnu" crtu, koja je prosto neodoljiva.
Foto: Jinx, credit: Goran Berović
Od tih novih stvari, koje su velikoj većini ljudi u publici bile sasma nepoznate, činilo se da su nekako najbolji prijem imale "Šah i statistika" i "Ako si rođen u pogrešno vrijeme". Doduše, i taj prijem nije bio bogzna kakav, atmosfera je generalno ostala mrvicu ispod one kakva na njihovim gigovima zna biti. Bilo je dosta uštogljene niske ekipe koja je gunđala da ništa ne vidi i da se maknem, što nema nužno skroz veze s ovom temom, ali nisam mogao ne reći.
Foto: Jinx, credit: Goran Berović
Dakle, nekako se općenito dalo skužiti da jedan solidan dio naroda koji je ovaj koncert pohodio nije baš vičan koncertima. Ono, odu svakih par godina. Mislim, obavilo se tu dosta singalonga, nešto pljeskanja i urlanja, i nešto manje plesanja. A promocije novih materijala ionako nisu poznate po nekoj ludoj atmosferi ni inače, tako da, ajde de, recimo da može proći. Koncert što je više trajao to je nudio više starih stvari, dobili smo standardni presjek svih albuma. Najdeblji kraj su u toj priči izvukle "Avantura počinje" (za kojom se nije puno plakalo) te "Čuvar močvara i trava" i "Klinci su u redu" za kojima se još i sad plače. Nisu ih svirali, jel'. Ne znam zašto Ripper više nikako ne gostuje na "Na zub su me uzeli mama", baš je mogao doći. Došao je zato Gobac na "Maradoni" i baš nas razveselio. Doslovno, promatrao sam reakcije ljudi kad je ovaj pustio glasić, svi odreda su se slatko nasmiješili. Tako da je više nego ispunio zadatak.
Foto: Jinx, credit: Goran Berović
Koncert je sadržavao dva bisa, čime mu je trajanje prešlo dva sata. Zatvoren je sa "Zmija i zmaj", nakon čega se u zraku moglo osjetiti zadovoljstvo viđenim. Bit će zanimljivo promatrati što će Jinxi u nadolazećim godinama raditi sa setlistom. Imaju dovoljno akumuliranih hitova u rukavu da im ne treba više, komotno si mogu dopustiti da s ovog izdanja ziheraški sviraju po tri-četiri stvari u želji da nam ne uskrate neke evergreene. To je jedna perspektiva. Druga je ta da će album ispasti teški hit i sve stvari s njega će svirati zauvijek na opće oduševljenje. Koliko god je ovaj koncert osjetno poboljšao moje mišljenje o tim pjesmama, ova mi se druga opcija i dalje čini nekako nerealnijom. Živi bili pa čuli. Na kraju dana je najbolji dio priče taj što Jinxi na našoj pop sceni uopće postoje. Jer ma što god svirali, i dalje je bolje od velike većine ostalog.
Foto: Jinx, credit: Goran Berović
