Uživo s INmusic festivala – drugi dan
Prvi vam prenosimo događaje s festivalskog područja, fotografije fantastičnih nastupa i najluđe zabave na zagrebačkom Jarunu.
Prvi vam prenosimo događaje s festivalskog područja, fotografije fantastičnih nastupa i najluđe zabave na zagrebačkom Jarunu.
Sedam je godina proteklo od posljednjeg albuma najčestitijeg domaćeg pop sastava Jinx. Prva je to takva pauza u njihovoj karijeri, kuriozitetno je da je kraća bila ona između "Avantura počinje" i "Na zapadu", unatoč tome što je (oni manje dementni među nama će se prisjetiti) bend tad prestao djelovati na nekoliko godina. Normalna je to ipak stvar, diskografska aktivnost ima običaj usporiti jednom kad bendovski staž dođe u srednje dvadesete, a status u onu sferu da se ne moraju žuriti jer uživaju dovoljan ugled da bi zauviek imali krdo publike, pa makar nikad ništa više ne izdali. Sve u svemu, taj novi, sedmi po redu album se zove "Pogrebi i pomiriši". I došao je nekako, što je dosta čudno nakon tolikog iščekivanja, na mala vrata, jednostavno su na bendovoj Facebook stranici bez riječi okačili link na album na Deezeru (za kojeg mi se čini da u nas nije naročito zaživio još?). Kao veliki dugogodišnji fan, instantno sam ga bacio na repeat. I ostao blago razočaran. Dva najavna singla, "Jesmo li dobro" i "Maradona" isto nisu baš "stani-pani", a na albumu im je u prvoj polovici pridružena i "Easy", prva baš sasvim loša pjesma Jinxa ikad. Kako album odmiče, krvna mu se slika nešto poboljšava, stvari postaju sve manje predvidljive, sočnije, aranžmanski uzbudljivije. Ipak, u usporedbi s briljantnim prošlim "Diksilendom", "Pogrebi i pomiriši" ne dobacuje toliko daleko. U to sam do jučer bio siguran. Danas? Danas sam u to nešto manje siguran. Dogodila se, naime, promocija ovog izdanja. U Tvornici kulture, rasprodanoj.
Priznajem, bio sam pomalo skeptičan što se tiče prvog dana ovogodišnjeg Zagreb Calling festivala. Mislim, poprilično skupa cijena jednodnevne ulaznice (tristotinjak kuna), lineup sastavljen od izvođača kojima je ili zenit karijere davno prošao, ili nisu izdali ništa sto godina, te naravno, činjenica da se istovremeno održavao posljednji dan INMusica, najmasovnijeg festivala u gradu. Sve me to skupa natjeralo da se malo zabrinem oko popunjenosti tribina ŠRC-a Šalata. No, izgleda da sam debelo podcijenio magnetsku privlačnost pjesama Simply Reda i njihovih cijenjenih predgrupa. Postalo mi je to jasno već kad sam se oko sedme ure našao u situaciji da okružen stotinama sugrađana nestrpljivo čekam da nas puste unutra.
„Na prašnjavoj cesti nemaš blagog pojma što te čeka…”, no s Jinxima je već dobro znano što nas čeka kada uhvate instrumente u ruke i zauzmu mikrofone.