Billy Idol na Šalati
14.07.2015. 12:49
Zagreb Calling sinoć je na Šalati obilježio svoje prvo izdanje i to koncertom jednog od predvodnika glam i punk rock scene, ikone zblajhane kose, Billy Idola.
Počevši malo prije 19 sati, večer je otvorio na ovim prostorima itekako poznati rock bend, Partibrejkers. Zoran Kostić — Cane i njegova banda dobili su malo nezahvalnu ulogu zagrijavanja male publike dok su ljudi u 19 sati polagano kapali kroz ulaze Šalate. Nasuprot tome, odradili su jedan standardni nastup u trajanju od malo manje od sat vremena, svirajući hitove iz presjeka svoje, sada već duge, karijere. Otvorili su s "Ako si..." pjesmom s kojom dijelim godište, a kroz koncert su nastavili derati itekako poznate "Sitna lova", "Put", "Hipnotisana Gomila", "Kreni prema meni". Cane je bio standardno (ne)raspoložen(?), kod njega mi je teško vidjeti je li stalno nabrijan ili samo ponekad, a prvi redovi su i zaplesali na pokoju stvar, a iako je Šalata tijekom njihovog nastupa djelovala još podosta prazno, napravili su ok uvod u ostatak večeri. Tijekom njihovog nastupa, neki nadobudni oblak je prošao iznad nas te ispustio malo svoje napaćene duše u obliku kiše, ali na svu sreću ista nije potrajala, pogotovo jer je nekolicina osjetljivih žena odmah počela otvarati svoje kišobrane koje su uspjele prošvercati unutra, ne mareći na to da ljudi oko njih moraju paziti da im ne iskopaju oči, a kamoli da vide išta.
Nakon kraće pauze, držeći se satnice ko po špagi, svoj nastup je započeo Psihomodo Pop. Za razliku od mirnijeg Caneta, Gobac je ubacio u petu i odmah počeo divljati po pozornici, beljiti se, glupirati i zabavljati na način koji je i očekivan od njega. Otvorili su nastup s aktualnim singlom "Supstance", nakon koje su uslijedile "Pinokio" i "Telegram Sam". Isto kao i Partibrejkersi, odsvirali su presjek karijere, od starijih kao što su "Ramona" i "Frida" pa sve do novijih pjesama "Donna" i "Bejbi". Psihomodo se odlučno postavio da nabrije publiku za Billyja, štoviše, Gobac je prije "Ja volim samo sebe" i izjavio: "Hajde, ekipa, neka vidi Billy kaj je rock and roll" i dovoljno su uspjeli zabaviti okupljene da zvijezdu večeri dočekaju bez da su zaspali tijekom pauze koja je uslijedila dok nisu pozornicu postavili za samog Idola.
Prateći satnicu, Billy Idol i prateća mu banda na pozornicu su izašli u 21:30, pozdravili publiku i uz aplauz započeli prvu izvedbu, "Postcards From The Past". Sljedeća stvar bila je već jedan od starih poznatih hitova "Cradle of Love" na što se publika još više aktivirala. Sa svojih 60 godina, Billy je pokazivao da je u svojoj glavi barem 20 godina mlađi. Skakutao je tako po pozornici od jednog kraja pa na drugi, naginjao se prema prvim redovima i vidno uživao u nastupu. Publika je dobro prihvatila i novije pjesme kao "Can't Break Me Down", a "Save Me", također s novog albuma, malo kasnije je u publici izazvala spontano dizanje ruku u zrak i njihanje u ritmu. "Dancing With Myself" je očekivano rasplesala publiku, a tu je po prvi put odlični Steve Stevens stao malo više u spotlight kada je solažu počeo svirati iza glave. "Flesh For Fantasy" je malo umirila publiku, a onda je došao red na jednu od starijih punk rock izvedbi, "Ready, Steady, Go!" koju je napisao s Joan Jett davne 1976. godine za vrijeme Generation X faze. Tada je Billy uzeo akustičnu gitaru te se moglo lagano pretpostaviti da je vrijeme za "Sweet 16". Kao uvod, publici je ispričao istinitu priču po kojoj je napisao pjesmu. Priču o Edwardu Leedskalninu, latvijskom milijunašu, kojega je njegova šesnaestogodišnja zaručnica ostavila dan prije svadbe. Nakon što mu je dijagnosticirana tuberkuloza, Ed se preselio na Floridu, gdje je takav slabašan od bolesti izgradio pravi koraljni dvorac svojoj izgubljenoj ljubavi.
Nakon "Eyes Without a Face" uslijedio je intermezzo tijekom kojeg je na pozornici ostao samo Steve Stevens i započeo svoju solažu od skoro 7 minuta. Rijetko kada sam fan takvoga soliranja jer obično zna biti dosadno i pretjerano, ali Steve je pokazao sinoć zašto ga mnogi toliko cijene. U flamenco / spanish guitar stilu započeo je solo akt, koji je "sklepao" od nekoliko postojećih pjesama kao što je (ako se ne varam) "Pistolero" koju je napisao za Juno Reactor, nekih riffova iz njegovog solo projekta "Flamenco a Go-Go", a ubacio je i mali dio klasika "Stairway to Heaven". Ostatak benda samo se ubacio u kraj solaže te je uslijedila aktualna "Whiskey and Pills" pa starija "Blue Highway", a onda je došlo vrijeme za pravi raspašoj. "Rebel Yell" je izazvao pravo mnoštvo urlika i applauza te je masa na Šalati počela skakati, plesati i uživati na jedan od najpoznatijih rock hitova svih vremena. Svi su u tom trenutku bili svjesni da se koncert opako bliži kraju, a nakon mini bisa, Billy je još jednom pozdravio publiku i zahvalio se svima riječima: "Thank you. Thank you for making my life so fucking great!". Začuo se uvodni riff pjesme "White Wedding", publika je ponovno podivljala, a Steve Stevenson je opet pokazivao kako može itekako dobro svirati gitaru u raznim izvinutim položajima tijela.
Video by Perun.hr
Iako mu je 60 godina, Billy Idol je još uvijek mladi rocker koji voli nastupati, pjevati i biti rock zvijezda. Oko sebe je, uz neizostavnog Stevensona, okupio odličan bend koji je pružio itekako dobar nastup, a iako je s godinama izgubio dio vokalnih sposobnosti, ne mogu reći da je išta zvučalo loše. Manjih problema sa zvukom je bilo, ali to je više do betonske konfiguracije Šalate i činjenice da duboki tonovi uvijek prevladavaju ondje na parteru. U svakom slučaju, jedan kvalitetan koncert iz rock antologije, dio opće kulture i topla preporuka za odlazak. Iako sam već vidio nekolicinu komentara da je koncert bio loš, ne mogu vidjeti koji bi razlog tim komentarima bio. Ako ste očekivali Billy Idola iz '75., to je ionako bilo nerealno.
