Koncerti

Pips, Chips & Videoclips u Vintage Industrial Baru- Prva večer uz mala iznenađenja

photo: Iz arhive: Pips, Chips & Videoclips, credit: Filip Bušić

Pips, Chips & Videoclips u Vintage Industrial Baru- Prva večer uz mala iznenađenja

U petak 26. prosinca kultni zagrebački Pips, Chips & Videoclips održali su svoj prvi od predviđenih šest rasprodanih koncerata u Vintage Industrial Baru.

Pipse sam do sada slušao uživo sigurno preko trideset puta – zadnji put na velikom koncertu u Zapruđu – i moram priznati kako sam ovogodišnje prosinačke koncerte s nestrpljenjem čekao. Osjećao sam da nas čeka neko malo iznenađenje što se tiče setliste. Jer Pipsi su ipak poznati po tome što uz najveće hitove izvade iz naftalina i neku rjeđe izvođeniju stvar. U usporedbi s koncertom u Zapruđu, setlista je sinoć u Vintageu bila dosta drugačija. Fokus je, naravno, bio na Dernjavi, Fredu Astaireu i Bogu, no našle su se tu čak dvije pjesme s Drveća i rijeka i jedna sasvim nova – Puno poslije. Na putu do Vintagea razgovor se vodio, kako to obično biva, s kojom će stvari otvoriti nastup. Prijedlog je pao na Motorcycle Boy na što sam ja odmahnuo rukom i rekao da to ne sviraju već dugo i kako će ziher otvoriti s nekom novijom. Uh kako sam se prevario.

Pipsi predvođeni dobro raspoloženim Dudom the Ripperom pred publiku su izašli kako je i najavljeno u 21.40h i nastup otvorili upravo s Motorcycle Boy. Ripper me s raybanicama na nosu i kačketom na glavi ugodno iznenadio. Nastavili su s plesnom Bi li ili ne bi i Ljubav na koju mu se, kao i prošlih godina, na pozornici pridružila Lucija Ivaniš. Zatim je mikrofon preuzela Yaya. Iako sam mislio da će otpjevati Trubača, ipak je izvela fenomenalnu verziju Htio bi da me voliš. Našla se tu i vrlo dobro prihvaćena novija stvar Pariz, ujedno i jedina pjesma s Vesne. Tada su Pipsi premijerno za nas izveli i novu pjesmu naziva Puno poslije. Zapamtio sam kod nje da je imala odličan završni dio s bubnjevima. Sljedeće malo iznenađenje što se tiče setliste bila je pjesma Mafija koju uživo nisam čuo već godinama, sada u mrvicu drugačijem aranžmanu. Međutim, najbolje su bile primljene ipak stare stvari s Freda Astairea i Boga. Dudo nije trebao ni pjevati, tek podsjetiti na koji stih. Publika je sama odvalila Plači, Ljeto '85, Supermamu, Dan, mrak, Trener morskih pasa, a vrhunac glavnog dijela je definitivno bila izvedba pjesme Narko na koju je publika pjevala uglas s Ripperom „ja sanjajući uvijek idem tebi“. Moram priznati da me uvijek prođu trnci kad doživim te stihove otpjevane od publike u jedan glas. Glavni dio koncerta zaključili su sa spektakularnim Bogom.

Nakon kraćeg zazivanja slijedila su dva bisa s velikim hitovima koji su publiku potpuno bacili u delirij: Poštar lakog sna, Gume na kotačima i Malena. S tim da su svaki bis počeli s pjesmama s nešto rjeđe izvođenijeg albuma Drveća i rijeka – prvi s Bakom Lucijom, drugi s Porculanom. Moram još dodati da su Pipsi – Ivan Božanić, Marko Levanić, Zdeslav Klarić, Kruno Tomašinec, Pavle Gulić i, naravno Dudo the Ripper – sinoć zvučali odlično. Vidjelo se da su dobro uigrani i sretni što nastupaju u svom gradu. Pogotovo se to osjetilo kad je Ripper vrlo emotivno izjavio koliko nas sve voli. Koncert je nakon puna dva sata završio s Na putu prema dole ostavljajući nas sve ispunjene i zadovoljne. Definitivno još jedan nezaboravan nastup Pipsa.

P.s. Zanima me što su nam pripremili za sljedećih pet nastupa u Vintageu.