Liverpoolsko-međimurska psihodelija u Attacku
08.04.2016. 12:53
Budući da je ova večer predstavljena kao večer psihodelije u vrlo dobrom postavu i s obzirom na to da je psihodelija trenutno na vrlo visokim stepenicama, podiže se prema svom vrhuncu i konstantno raste, a uz to i dobiva odličan feedback, ljudi su ovaj koncert popratili u poprilično tužnom odazivu. Ne znam jel' u ovom slučaju ulogu igrao dan na koji se koncert odvio ili nešto sasvim apsurdno.
Psihodelija kao sam pojam nije jedina odjekivala iz prostora Attacka. Ondje se sinoć mogla uhvatiti mješavina post rocka i krautrocka, a uz kratke pauze i mirne dijelove pjesama, dominirale su odlične solaže na gitarama. Tako je koncert otvorila petorka iz Međimurja - Daliborovo Granje. Bend je sam po sebi vrlo zanimljiv, a još je i zanimljivija činjenica da uz ovakvu vrstu glazbe, koja teče iz njihovih gitara i bubnjeva, kombiniraju flautu. Ta je flauta kao prekrasan začin u svakoj melodiji, no užasno me frustrirala činjenica što se nije dovoljno čula i što nije toliko dolazila do izražaja. Nadalje, budući da bend svoje rodne temelje drži u Međimurju, prisutan je taj doživljaj u kojem to područje i oživljavaju u svojim pjesmama, a to odlično rade. Uz ovu blagu digresiju, nadodajem da me u ponekim dijelovima podsjećaju na Mokre Gljive. Svi oni gosti vjerni psihodeliji koja je lebdjela zrakom Attacka znatiželjno su popratili i podržavali bend, a i svi oni koji su propustili ovu večer, definitivno ne bi trebali zaboraviti Daliborovo Granje. Ova petorka sama je snimila album u garaži u Čakovcu kojeg su i predstavljali tu večer, a sve ono što nas još čeka iza ovog njihovog snažnog početka, vjerujem da će biti veliko.
Uslijedila je kratka pauza i ubrzo su se na binu popeli dečki iz Liverpoola - Mugstar. Negdje sam u pozadini letimice čula pozitivne komentare koji potvrđuju njihov rad, vezan uz sam rodni kraj iz kojeg dolaze i u kojem se većim dijelom ovakva glazva i razvijala. Upravo su zato i imali što pokazati. Koncert je bio jači od prethodnog, u svakom pogledu; pritom mislim na energičnost, odaziv koji se povećao za brojku od 8 ljudi, glasnoću i atmosferu općenito. Možda bih čak i naglasila da je bilo preglasno, ako bi ih usporedili s prijašnjim melodijama koje su stvarali dečki i djevojka iz Međimurja. U sat vremena, trojka iz Liverpoola je zagrijala prostor u kojem je svirala, a neki od gostiju su čak i promrdali svoje noge i glave. Sve u svemu, zanimljiva i energična večer, no žalosno je što je psihodelija trenutno na samom vrhuncu, a ovakav je koncert bio žalosno popraćen. Ovo je ujedno i poziv svima onima koji se prepuštaju ovakvim melodijama i skloni su ovakvim vibracijama, kao i onima koji možda tek istražuju ovo područje glazbe, da se prepuste i podrže našu scenu. Jer, tko će, ako nećemo mi?
