Orao je sletio u Attack
12.09.2015. 16:59
Ovoga četvrtka oko 21:00 sat našao sam se u prekrasnom i šarolikom prostoru Medike koja je tu večer bila lokacija koncerata emocionalne, agresivne i screamo naravi. Kada krenete na ovakav koncert, nikad ne očekujete puno, ali često ostanete iznenađeni kvalitetom bendova i atmosferom. Ovo je bio jedan takav koncert. Malen i nejak, ali istinski zadovoljavajuć, dva su nam benda punila uši slatkim zvukovima dok su vani padale sitne i iritantne kapi kiše.
Publika se u prostoru počela polagano okupljati, što je u konačnici rezultiralo s oko tridesetak ljudi. Na stolu za merch, na moje iznenađenje, nije se moglo naći mnogo "robe", što izgleda znači da je turneja bila uspješna za srpski sastav Eaglehaslanded koji su nedavno nastupali po zemljama poput Mađarske, Češke, Njemačke, Nizozemske, Belgije, Austrije, Slovenije, a sad su došli i u našu lijepu Hrvatsku kako bi nas obradovali svojim ludim miksom screamo, prekaljenog HC-a, i 8-bit glazbe.
Atmosfera prije koncerta je bila sasvim standardna, đuskanje i druženje s bendovima i običnim smrtnicima, pijani deda koji nije znao sjesti na stolicu i moji skeptični pogledi prema crvenom eliksiru nazvanom Ledeni čaj i vino. Oko 22:00 sata koncert kreće i bivam uveden u svijet mračne i neopisivo zabavne glazbe.
Zagrebačka četvorka, Lack Of Soul, nam je od početka dala do znanja da s njima nema šale. Ova ekipa, oformljena 2011. godine, iza sebe ima istoimeni EP iz 2014. godine i turneju s bendom Gods Of Chaos. Čvrsti i puni riffovi, moćni i prodoran bass i atmosfera koja vas baca u melankolični trans. Dobar spoj screamo, black metala i sludge-a oduševio me, a tako i kaotične i agresivne dionice popraćene brzim bubnjevima. Nije sve naravno u brzini, pa su me se također dojmile i sludge (skoro i doom) dionice koji su tresle mali prostor u kojemu se koncert održavao. Bili su kratki, slatki i jasni, ne bih mogao bolje poželjeti. Jedina zamjerka njihovom nastupu je ta da je pjevač bio leđima okrenut publici, što ne mogu shvatiti kao umjetnički izričaj.
Nisam mogao niti pojmiti što me čeka kada sam na pozornici ugledao srpski trio Eaglehaslanded, ali znam da mi se ubrzo tresla duša. Ova ekipa se predstavila javnosti 2012. godine svojim demo izdanjem, nakon kojeg su uslijedile još četiri ploče te splitovi s bendovima Les 2 Minutes De La Haine i Foxmoulder. Nakon ugodnog 8-bit intro-a krenuli su i to žestoko. Već uigrana ekipa koju čini braća Ćirić, Stefan (bass, vokal) i Nemanja (bubnjevi), te gitarist Điđi, pokazala nam je svoju sirovu stranu. Kako kažu, najviše vole underground koncerte, a u prostoru AKC Attacka doimali su se kao kod kuće. Bubnjevi su jednostavno razarali i osjećali su se do srži. Redom agresivni, redom čak pitoreskni dijelovi vjerujem da nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Melodije su bile na mjestu, odsvirane na prekrasnom Schecteru, pune emocija, nakon kojih bi uvijek uslijedili kičmo-slamajući black metal riffovi. Što se tiče vokalnih dionica, bile su u jednom trenutku krajnje osjećajne, a u drugom kaotične i zvjerske, ali uklopile su se u skladbe na jedan poseban način. U jednom trenutku na pozornicu se popela, meni nepoznata osoba, koja je otpjevala jednu pjesmu. Tko je taj čovjek, zasad je nepoznato.
Sve u svemu, prekrasan nastup.
