Dozvoljeni četvrtak uz Lizard Exist i Foltin
10.05.2015. 20:53
Novo izdanje Dozvoljenog četvrtka ponudilo je još jedan odličan program za sve ljubitelje glazbe. Vintage Industrial Bar je polagano postalo omiljeno mjesto za razne glazbene programe, od Good Vibrationsa do Ludwinih Kronika, pa nije čudno što je i ovaj program našao svoj dom upravo u Savskoj 160. Pomislilo bi se da je jedan GV svojim radom već dobro prokopao bespuće trenutnih bendova na sceni, ali izgleda da postoji još mnogo toga za čuti. Sve u svemu, odlično je vidjeti kako svi ovi programi funkcioniraju na jednom mjestu i kako se međusobno nadopunjuju po pitanju različitih vrsta glazbi i bendova.
FOTO: Lizards Exists by Tomislav Sporiš
Originalan plan trećeg Dozvoljenog četvrtka bio je ovakav: All Strings Detached, Lizards Exist i Foltin. Nažalost zbog bolesti Jane iz All Strings Detached publika je ostala zakinuta za jedan bend što je šteta, pošto bi sa svojom glazbom lijepo pridonijeli sveukupnom doživljaju. Minimalistička glazba koja odiše nickcaveovskom (nikada nisam mislio da ću iskoristiti ime tog čovjeka kao pridjev) atmosferom dobar je prikaz kako samo gitara i bas uz eventualnu nadopunu drugih instrumenata mogu stvoriti smislenu cjelinu. Ovo bi ujedno bio i prvi susret ovog dua i zagrebačke publike, ali izgleda da dama sudbina nije htjela da to bude taj dan. Ne ostaje ništa drugo nego da strpljivo pričekamo neku drugu priliku kada spomenutoj dami bude bilo više po volji. Pošto ne mogu pisati o koncertu kojega nije bilo, a dok sam još na temi ovog slovenskog dua, volio bih spomenuti nezavisnu kuću ZARŠ (Založba Radija Študent) Records koja omogućuje neafirmiranim bendovima besplatno snimanje i promociju, dakle odličan koncept koji olakšava mladim umjetnicima da ostvare onaj prvi korak. A sada, riječ-dvije o odličnom nastupu ostala dva benda.
FOTO: Lizards Exists by Tomislav Sporiš
Prvi se na binu popeo karlovački bend Lizards Exist. Trenutno imaju izdan jedan album kojeg su predstavili zagrebačkoj publici, pa su tako i sam nastup počeli s pjesmom „Bamija“ koja je ujedno i prva pjesma na albumu. Najčešći slučaj s nekim bendom (hvala Bogu da je tako) je da zvuče bolje uživo nego na studijskoj snimci, a kod Lizardsa je taj osjećaj obostran. Jedna njihova skladba zvuči jednako dobro i uživo i snimljeno, ali u svakom izdanju na drugačiji način. Izgleda da koliko god je današnja tehnologija napredovala i olakšala sam proces audio snimanja, ona i dalje ne može pobijediti snimku pomoću analogne opreme koju ovaj bend koristi (a možda dečki jednostavno dobro sviraju). Instrumentalne skladbe su se jednostavno pretakale iz jedne u drugu, a pošto jedna traje minimalno 7 minuta, slušateljima je možda bilo i teško dokučiti kada završava jedna, a počinje druga – ali to je ionako u cjelokupnom planu bilo nebitno.
FOTO: Lizards Exists by Tomislav Sporiš
Bend se glazbeno hvata na ideju progresivnog rocka i krautrocka. Konstantne improvizacije pripomognute na prvo slušanje minimalnim aranžmanima i upotpunjene elektronikom rezultiraju laganim zvučnim zidom koji češće stvara opušteni dojam nego onaj življi i energičniji. Napuštanje klasičnih rock aranžmana kako bi se stvorilo više prostora za instrumentalnu improvizaciju je istodobno i najveća vrlina i mana ovog benda. Time ponajprije mislim na odsustvo vokala iz aranžmana. Time pak ne mislim na odsustvo vokala kao dominantnog aspekta pjesme (što bi bio jedan od aspekata pop rock aranžiranja), nego vokala kao nadopune ukupnoj slici, gdje je on kao i ostali instrumenti samo još jedan detalj. Prvi primjeri koji mi padaju na pamet je Zappina „Willie the Pimp“ gdje nakon prvih minutu i pol vokalnog dijela, skladba se nastavlja u 8 minuta čiste instrumentalne eksplozije. Drugi primjer bi bila poznata „21st Century Schizoid Man“ gdje je princip sličan. Neovisno o žanru izvođača, u ovim pjesmama vokal više uzima ulogu gitarskog riffa nego melodičnog posrednika i time krajnjem rezultatu daje veću snagu. Osobno se nadam da će dečki s daljnjim radom nastaviti u takvom smjeru, ali to naravno ovisi o njima i što oni žele od glazbe koju oni sami stvaraju. Svaki novčić ima dvije strane, pa tako istodobno i na sreću i nesreću zbog nemogućnosti pojavljivanja bend All Strings Detached, Lizardsi su nam nakon odsviranog albuma dali uvid i u nove kompozicije na kojima trenutno rade. Jedina prava zamjerka nastupa odnosi se na drugu stranu bine gdje je bilo više zraka nego publike, ali to se lagano promijenilo dolaskom sljedećeg benda.
FOTO:Foltin by Tomislav Sporiš
Već nekoliko godina čekam na priliku da čujem Foltin uživo i s ovim nastupom sam napokon upotpunio svoju listu bendova koje želim čuti uživo. Kao što je Lizards Exist počeo svoj nastup s prvom pjesmom sa svog albuma, tako je Foltin započeo svoj dio nastupa s prvom pjesmom s albuma Ova Transplantirana Mašina Za Čukanje Dosega Ne Tipkala Ljubovno Pismo, „131“. Nisam znao što očekivati od nastupa, pošto je u najavi pisalo kako će bend pružiti plesnu atmosferu. Kada imate bend kao što je Foltin koji je u stanju pružiti široki asortiman glazbe, od ambijentalnih do energičnih skladbi, možete samo s nestrpljenjem čekati. Čekanje se na kraju isplatilo, pošto je bend izabrao točno one pjesme koje ožive tek kada budu odsvirane uživo. Nakon prve pjesme uslijedilo je nekoliko pjesama s odličnog albuma Lo-Lee-Taa-Too: pjesma istog naziva kojoj je uz originalni aranžman bio pridodan i malo drugačiji uvodni dio i nakon toga „The Tip Of The Tongue“. Treba napomenuti kako se ovdje radi o odličnom bendu koji je i više nego siguran, kako u svoj nastup tako i u svoje pjesme. Svaki član je priča za sebe, a zajedno stvaraju predivnu kreaciju zvuka i emocija. Savršen primjer onoga što kombinacija iskustva, emocije i glazbenog smisla može pružiti. Pjevač Branislav Nikolov točno zna kada treba preuzeti ulogu predvodnika, a kada se treba doslovno maknuti i zavući u mračni kutak bine kako bi publika dala pozornost Nikolovskom (koji je kroz koncert redovno mijenjao klarinet i usnu harmoniku) ili bilo kojem drugom članu benda. Kada sam već kod usne harmonike, strašna je količina energije koje ovakav mali instrument može stvoriti u pravim rukama. Ako zbog ničeg drugog, ljudima koji nisu došli treba biti žao što su propustili ovakav jedan nastup i energiju.
FOTO: Foltin by Tomislav Sporiš
Sljedeća pjesma na repertoaru bila je „Ela si v krevet“, plesna skladba koja bi se pretpostavljam (i nadam se) trebala naći na novom albumu, a nakon nje pjesma za koju ne znam naziv (mislim da je Branislav u jednom trenutku rekao kako je također nova pjesma), ali koju je bilo i više nego lijepo čuti. Odlična distorzirana bas linija upotpunjena bubnjevima, perkusijama i harmonikom nastavila je tamo gdje su sve pjesme prije nje stale. Branislav se konstantno trudio motivirati publiku da se prebaci iz statičnog u dinamično stanje što mu je i uspjelo (upornost se uvijek isplati), pa se tako dio najbliže pozornici nakon nekog vremena popunio. Iskreno nije mi sasvim jasno zašto je jedan ovakav koncert privukao manji broj ljudi u usporedbi s primjerice punk izdanjem Good Vibrationsa koji je bio održan dan prije. Dolazi se do zaključka kako punk glazba (barem kada je Zagreb u pitanju) ima istodobno najbrojniju i najbolju publiku koja će od sebe dati ono najbolje, kako u kvantitativnom tako i u kvalitativnom aspektu. Jedino što je doslovno nedostajalo Foltinovom nastupu bila je upravo publika. Dvije trećine prostora koji je bio popunjen je i više nego dao svoj dio, ali nedostajala je još ona zadnja trećina kako bi doživljaj bio potpun. Koncert je bio jedan pravi skriveni dragulj zagrebačkog koncertnog repertoara u Travnju. Zadnjih par pjesama je došlo prebrzo i pogledom na vrijeme saznalo se kako je prvi sat novog dana neprimjetno prošao pokraj svih nas.
Za kraj jedino što se može reći je da je Zvonko zvani Radost odabrao odlične bendove za ovo izdanje Dozvoljenog četvrtka, stoga možemo kontemplirati o tome što će nam pružiti idući mjesec. Što se mog skromnog mišljenja tiče, slobodno mogu biti ponovno isti bendovi plus All Strings Detached, čisto da se publika brojčano iskupi.
Fotografije by Tomislav Sporiš
