photo: Dubravko Ivaniš Ripper, credit: Filip Bušić
Dubravko Ivaniš Ripper - "Nemojte zamjeriti, ali ne volim rock"
01.09.2022. 09:57
Osam godina je prošlo od kada su Pipsi održali zadnji veliki koncert u Zagrebu koji se održao u maloj dvorani Doma sportova. Taj koncert ostao je u lijepom sjećanju bendu i publici te se dugo čekao nasljednik. Nakon dvije godine odgoda, 10. rujna imat ćemo priliku na Šalati zajedno pjevati najljepše hitove Pipsa, a ususret koncertu postavili smo nekoliko pitanja frontmanu benda, Dubravku Ivanišu Ripperu.
Već ste 30 godina na glazbenoj sceni. Osobno pratim Pipse od samog početka. Kazeta "Shimpoo Pimpoo" bila mi je jedna od prvih koja se stalno vrtjela u kaziću. Koliko se mijenjao vaš zvuk od prvog albuma do danas?
Čitavo to naše doba može se raspoloviti na onu prvu, staromilenijsku fazu prve postave i novomilenijsku poslije „Drveća“. U staromilenijska doba, dok su brontosauri brstili gorostasnu paprat mi nismo imali dilemu jesmo li ili nismo rokenrol bend. Nakon toga, seobom naroda i prelaskom na poljoprivredu i stočarstvo, općenito sjedalački način života, u trenucima dokolice palo nam je na pamet da nas zbilja zaboli za rock, što nam je donijelo sijaset nevolja i baš niti jedan benefit. Ali, nije moglo drugačije, mi baš tako volimo.
Nedavno ste objavili neke stare stvari u novom ruhu ("Krumpira" i "Ljubav"). Kako je došlo do ideje da ih osvježite na takav način? Kako je došlo do suradnje s Edom Maajkom?
Vremenom se s nekim starim songovima posvađaš, to je normalno, dopizdite si kao muž i žena, jer činjenica je da si s pjesmama, htio nehtio, doživotno u braku. Ako ti song dopusti promjenu diskursa, ili ko u seksu malo promijenite pozu, to je svakako dobrodošlo. E sad, na Ljubavi nam je pasalo da je taj seks u troje, falio je taj Pokemon da malo zasvingamo, a Edo je legao ko budali šamar.
Iako se u vašim pjesmama uglavnom ne bavite političkim temama, u devedesetima ste se na albumu "Fred Astaire" ipak nekih dotakli i pružili svojevrsnu kritiku društva i tadašnjeg političkog sustava. Kako ste to doživljavali tada, a kako na to gledate danas?
Hm, dosta mi se jebe za sve to. I onda i danas. Nema kod nas agende, a ako je i ima sigurno nije prvoloptaška. Čovjek si može svašta utvarati, ali ispada da je najvažnije što sam napisao bilo „zvala bi mene na kavu ili sok, hipiiyeye hipija“ Datira dosta prije Pipsa, bio sam dječak i para mi je izlazila na uši, ventili do kraja otvoreni. Taj meta jezik, koji nije od mene, nego je samo kroz mene ispričan, to je bit..
Nedavno ste objavili prva tri albuma na vinilu, a uskoro dolazi i četvrti. Kako komentirate povratka vinila? Mislite li da ljudi zaista doma slušaju ploče ili se radi tek o trendu? Planirate li objaviti i ostale albume na ovom nosaču zvuka?
Vinil je zasluženo posljednji mohikanac, artefakt muzike u fizičkom obliku, nešto taktilno i samim time emocionalno bitno. Umišljaj da ideju možeš fizički posjedovati i ukrotiti skladištenjem na polici. Jer vinili, za razliku od comact disca, dobro podnose starenje. Mi bismo isto tako voljeli stariti elegantno, bez većih posljedica. Za razliku od toga, virtualna digitalija iz ove perspektive čini se vječnom, vječnost nam je strana, nezamisliva, a samim time i emocinalno porozna i potrošna. Da, plan je objaviti sve ono na što imamo pravo objavljivanja, to nisu sva izdanja, nažalost.
Koje je vaše mišljenje o rock sceni u Hrvatskoj danas? Postoji li netko od mlađih izvođača s domaće scene s kime bi voljeli surađivati?
Nisam meritoran, mislim, nemojte zamjeriti ali ne volim rock. Eventualna suradnja u našem slučaju bila bi neka s kojom iskačemo iz vlastitih šina, provjetravamo se i provjeravamo unutar sasvim drugačijeg žanra. To bi bio izazov, sve ostalo je dosadno. Ne znam, volio bih, ako se baš mora, ući u nešto što startno miriše na totalni promašaj. U svemu treba pronaći neki izazov.
Vaša pjesma "K1" korištena je u trećoj sezoni hvaljene dramske serije Počivali u miru. Možete li podijeliti s nama kako je došlo do te suradnje? Biste li htjeli ponovnou sličnu suradnju?
Ako se ne varam u PUM-u je korišteno više naših songova što je za nas veliko priznanje. Sezona je, recimo to tako, bila okupana Pipsima. Baš zato nije za očekivati da se takvo što često ponavlja, mada nas stalno zovu za korištenje songova doslovno od osnovnoškolskih priredbi do ozbiljno budžetiranih filmova. Zapravo je fascinantno, jer uvijek evociram moment kako je poneka pjesma nastala i zbilja ni u snovima ne možeš dometnuti da jednoga dana ona bude važnom puzzlom sasvim drugog medija i zaživi sasvim drugi život.
Približava nam se veliki koncert na Šalati 10. rujna. Koncert je, nažalost, već dvaput bio odgođen. Jeste li uzbuđeni zbog nastupa pred zagrebačkom publikom? Hoćete li možda izvući koju staru stvar iz naftalina?
Vele da je u odgađanju zapravo najveće tantričko postignuće? Očekujte orgazmičko iskustvo. Zato nemojmo o detaljima, da vam se unaprijed ne zamjere. (smijeh) U karti je uključun i faktor iznenađenja, to su ona najsitnija slova koja naša prastara publika ne vidi pročitati.
Uz presjek karijere na koncertima ponekad odsvirate i neku rjeđe izvođenu stvar. Kako birate pjesme za setlistu?
Egida je "poštuj ono što se od tebe očekuje i ne trudi se ta očekivanja svima i u svakoj prilici ispunjavati." Jer je nemoguće. Jebeš gig nakon kojeg netko iz publike ne pita „a zašto niste svirali ovu ili onu?“ Ljudi traže falingu, nedostatak koji će vlastitim impactom ili imaginacijom pokušati pokrpati nastojeći nekoga ili nešto idealizirati. Nije li to osnova svake zaljubljenosti? A naši koncerti imaju emocionalni flow, svoje centarhalfove, veznjake i napadače u unaprijed zamišljenoj formaciji. Nerado iskačemo iz te šeme jer ne bi bilo dobro za utakmicu.
photo: Dubrtavko Ivaniš Ripper, credit: Filip Bušić
Na čemu trenutno radite? Možemo li očekivati neki novi materijal Pipsa?
Postanem nervozan kad me to pitaju i gubim smisao za šalu. Odjednom sam ozbiljan i nadrkan i star i gubim i vama i sebi dragocjeno vrijeme. Jer ozbiljno govoriti o zajebanciji prestaje biti zajebancija.
Uvijek je zgodno preporučiti dobru knjige. Možete li podijeliti s nama nekoliko knjiga koje su utjecale na vas i možda vas obilježile?
Čini mi se da je Sacher jedom izjavio da se ljudi dijele na one koji su pročitali i one koji nisu pročitali Bulgakovljevog "Majstora i Margaritu". Pročitali ste je davno, kažete? Pročitajte/pročitajmo je onda još jednom!
