Specijal

Izolacija je vrijeme da se zaljubite u operu uz ovih pet remek-djela!

Izolacija je vrijeme da se zaljubite u operu uz ovih pet remek-djela!

Budući da se klasična glazba ovih dana sluša više nego ikad, vrijeme je da upoznate i zaljubite se u čaroban svijet opere! Odabrali smo pet fantastičnih remek-djela koja su izvrsna za svakog opernog početnika, uz koja ćete zasigurno poželjeti prisustvovati izvedbama uživo, čim se za to ukaže prilika.

Bez brige, nećemo gledati „Eru s onoga svijeta“ ili „Čarobnu frulu“, premda se i u tim operama može naći mnogo toga zanimljivog, osim sjećanja kako si s ekipom iz razreda nakon prvog čina šmugnuo iz kazališta, glavom bez obzira. No, sada je vrijeme da ostanete do posljednjeg čina, do posljednje note, do posljednjeg udaha glavne junakinje, jer opera je uistinu zanimljiva i čudesna, a sljedećih je pet komada savršeno za početak. Pa, krenimo!

 

Verdi – „La Traviata“

Činjenica da glavna junakinja na samom kraju umre od respiratorne bolesti i nije nešto prigodno za ove dane, no Verdijeva „La Traviata“ savršen je komad s kojim biste se trebali upoznati s operom. U tri čina, ukupnog trajanja oko puna dva sata, priča zanimljivu i strastvenu ljubavnu priču. Ljubav je na selu - od kurve preko domaćice do svetice. Najbanalnije rečeno. Šalu na stranu, „La Traviata“ obiluje zaraznim arijama i fantastičnim melodijama koje ste već zasigurno čuli. Od party hita „Libiamo, ne'lieti calici” do dramatične posljednje “Addio del Passato”, dva sata će proletjeti a da niti ne trepnete, dok ćete spontano zaplesati u zabavnom ritmu Verdijevih skladateljskih rješenja koja će vam se činiti jako, jako poznatima. Vrlo je zanimljiva najnovija postava ove opere iz Pariza, u kojoj je Violetta je prikazana kao influenserica, no izvedba s Annom Netrebko i Rolandom Villazonom u glavnim ulogama iz Salzburga ipak je jedna od najboljih.

 

Bizet – „Carmen“

Svi gledamo “La Casa de Papel”? E, kada završite sa sve tri sezone pogledajte „Carmen“. Jer španjolskih sapunica nikad dovoljno. Carmen je pripadnica romske nacionalne manjine i smrtno se zaljubljuje u vojnika. Velika strast, vatrena ljubomora i uzbudljiva napetost koja će vas držati prikovane uz ekran do samog kraja. Mislim, opere je gotovo nemoguće ne spojlati, jer žena gotovo uvijek na kraju umre. Elina Garanča najpoznatija je i najbolja Carmen moderne opere, no budući da YouTube nema kompletnu izvedbu iz Metropolitana s njom u glavnoj ulozi i engleskim titlovima, zadovoljit ćemo se i s ovom iz 1978. s nekada sjajnim, danas kontroverznim, Placidom Domingom u mladim danima i fantastičnom ruskom pjevačicom Elenom Obraztsovom u ulozi Carmen.

 

Donizetti – „Lucia di Lammermoor“

Lude žene, reklo bi se. No, možda nisu žene te koje su lude, već muškarci koji ih izluđuju? Dva muškarca bore se za jednu ženu. Ljubavni trokut – masakr na svadbi. No, sjećate li se one pjesme iz filma “Peti element”? E, ta vam je u originalu iz ove opere čija se glavna junakinja bori s najvišim notama u kojima se zahtjeva visoka fleksibilnost, a još ju i muči to za koga će se udati, za koga se udala i na kraju skroz poludi. Potpiše i ubije ga, na dan vjenčanja. I onda pomahnitalo tetura okolo u krvavoj vjenčanici ravno dvadeset minuta pjevajući finalnu, najpoznatiju ariju na koju ćete odvaliti. Svakako pogledajte.

 

Puccini – „La Boheme“

Moglo bi se čak reći da je ovo verzija “Prijatelja” iz 19. stoljeća, samo što umjesto komedije, ovo je ljubavna tragedija. Boemski život Pariza. Lijepo je. Romantično više nego dramatično, opet tragično. Ljubavni trokut ponovno je u središtu zbivanja, a ‘ko tu koga - saznajte sami. Nego, momci, ako vas vaša draga izluđuje u karanteni i više ne znate kako da odgovorite na sve njene psihotične ispade bijesa, izdvojite dva sata i pogledajte zajedno „La Boheme“, količina romantike i vaše obzirnosti djelovat će na nju kao sedativ. Nema na čemu. I drugi put. (P.S. vrijedi samo za one tipične “zaboravio si mi kupiti cvijeće gade/nije mi ništa” žene. Ako vam je žena normalna, pustite joj „Il Trovatore“ ili „Aidu“ ili nešto slično.)

 

Strauss – „Elektra“

Za sve ljubitelje black metala i horora. „Elektra“ je, očekivano, temeljena na grčkoj mitologiji i Sofoklovoj istoimenoj tragediji, no izvedena je na poprilično modernistički i ekspresionistički način. Psihologija i emocije glavnog lika u prvom su planu u ovom sirovom, brutalnom, nasilnom i krvavom horor spektaklu. Sveprisutna atonalnost svidjet će se mnogim buntovnicima žednima kvalitetne avangarde.