Retrospektiva: Pink Floyd - The Dark Side of the Moon
07.10.2017. 11:17
Pink Floyd, jedna od najvećih i najutjecajnijih rock grupa te bez premca najpoznatija prog grupa s vrlo osebujnom prošlošću. Tijekom svoje raznolike, ali i komplicirane karijere, postigli su više nego bilo koji drugi bend, Što je zapanjujuće jer su bili praktički anonimni. Ne kao bend – naprotiv, šezdesetih su bili uspješan psihodelični sastav – već nitko nije znao kako sami članovi uopće izgledaju, a ta se opskurnost nastavila početkom 70-ih s „The Dark Side of the Moon“. A pred kraj karijere obila im se o glavu.
Uz zavidnu kolekciju upečatljivih skladbi i konceptualnih albuma, teško je reći što im je magnum opus, ali „The Dark Side of the Moon“ je bez premca njihov najpopularniji uradak. Dio uspjeha možemo pripisati uskraćenosti informacija. Naslovnicu albuma krasi prepoznatljiva prizma umjetničkog dvojca Hipgnosisa i ništa više. O samom naslovu ili izvođaču doslovno ni riječi. Dalje, album nema „pravih“ singlova jer su se posvetili stvaranju konceptualnog albuma na kojem pjesme prelaze iz jedne u drugu bez jasno definiranih granica. Naglasak nije na pjesmama nego na motivima, a efekti poput zvučnih petlji, žamora ljudi i zvonjave satova još uvijek su vrlo jedinstveni, dok otkucaji srca na prvoj i zadnjoj pjesmi organski sve zaokružuju čineći cjelovito djelo. Albumom se također prostiru snimke odgovora na različita životna pitanja i nadovezuju se na same pjesme. Ustrajnost na „Breathe“, smrt na „The Great Gig in the Sky“ – jedinstvena i zbog odlične vokalne improvizacije Clare Torry – prolaznost vremena na „Time“, novac na „Money“, nasilje na „Us and Them“ te na kraju ludilo na „Brain Damage“. A s ludilom su nažalost imali iskustvo iz prve ruke „zahvaljujući“ Sydu Barrettu.
Ustrajali su na kohezivnoj cjelini koju se mora poslušati u jednom dahu, bez izdvajanja bilo čega radi profita. Stoga je nevjerojatna ironija da je izdavačka kuća vidjela potencijalan singl u „Money“, pjesmi koja kritizira zaradu. Uz svoju kombinaciju blues rocka s odličnom solažom Dicka Parryja na saksofonu vidljivo je i zašto, ali ponekad ne škodi pročitati stihove jer se i dan danas pušta na raznoraznim skupovima bez trunke samosvijesti. S vremenom su je počeli prezirati zbog te neželjene popularnosti, a većina legendi ionako zazire upravo od onog što ih je najviše proslavilo.
Album se u svojoj srži bavi egzistencijalnim temama iz perspektive svakodnevnih ljudi. Sve navedeno – čak i ludilo – okružuje nas u većoj ili manjoj mjeri. To su pitanja koja još uvijek intrigiraju, a i jedan su od razloga dugovječnosti jednog od najprodavanijih albuma svih vremena. No, koliko ih je album proslavio i započeo njihovu najbolju kreativnu fazu, toliko je zaoštrio odnose s publikom, izdavačima, a i među njima samima. S vremenom su postali žrtve vlastite anonimne slave. Pretvorili su se u duhove i izgubili u tami istog Mjeseca koji ih je proslavio.
„The Dark Side of the Moon“ je očita preporuka kako biste doživjeli njihovu jedinstvenost, ali ga treba smatrati tek početkom. Glazba prije i poslije njega itekako zaslužuje pažnju, možda čak i više jer ipak je to njihova povijest. Na album se gleda kao cjelinu, zašto ne bi i na njihovu karijeru?
Popis pjesama:
01. Speak to Me
02. Breathe
03. On the Run
04. Time*
05. The Great Gig in the Sky*
06. Money*
07. Us and Them*
08. Any Colour You Like
09. Brain Damage*
10. Eclipse
*Top pjesme
