"Šetnja uz potok" uz Rundeka i Jazz orkestar HRT-a
03.04.2019. 13:43
Dragi naš Darko Rundek - glazbenik, umjetnik, pjesnik, pripovjedač, zabavljač, romantičar, pustolov, čovjek, legenda. Sinoć je održan prvi koncert Rundeka i Jazz orkestra HRT-a u dvorani Gorgona u MSU, čiji je termin dodan zbog toga što je potražnja za drugim (današnjim, a prvotno prvim) koncertom bila vrlo velika.
Dvorana je bila prepuna, što je naravno i bilo za očekivati jer su oba koncerta rasprodana. Već pri samom ulasku u dvoranu, bilo je očito kako publiku čini totalni miks generacija što je za svakog muzičara pohvalno, a za Rundeka oduvijek znano. Isto tako, posjetitelji su bili odjeveni u razne odjevne kombinacije, od strogo svečanih do potpuno casual i alternativnih - spoj različitih svjetova.
Tamnija atmosfera Gorgone dodatno je doprinijela jazz spektaklu. Zamračena crna dvorana i reflektori uglavnom plave ili ljubičaste svjetlosti namješteni točno onako kako bi trebali biti savršeno su isticali muzičare, a opet nije bilo previše mračno. Taman dovoljno mistično i odgovarajuće Rundekovom glazbenom stilu. Iako, njega mogu zamisliti u bezbroj različitih kombinacija, lokacija i stilova.
Nakon što se dvorana ispunila, oko 20.05 sati, na pozornicu su redom počeli izlaziti glazbenici Jazz orkestra HRT-a, a potom i njihov dirigent Miron Hauser, te su započeli „uvertiru“ u čitavu priču pjesmom Ti i ja u aranžmanu Luke Žužića koji je ujedno aranžirao polovicu pjesama sinoć izvedenih. A onda je polako na pozornicu doplesao i sam Rundek. Ne moram ni napominjati kako je od samog starta bilo očito da će ozvučenje biti odlično, ne prebučno da zabole uši već nakon tri izvedbe, a isto tako dovoljno dobro da je moguće raspoznati instrumente i vokale. Darkov stajling bio je kombinacija svečanog i ležernog, obukao je sivi smoking, bijelu košulju, sivu kravatu i tenisice, dok je ostatak muzičara bio odjeven u klasična crna odijela. Tako je Darko ipak nešto vizualno odskakao, a odjevne kombinacije super su se uklopile u mističnu vibru Gorgone.
Što se tiče instrumenata, pozornicu su krasili 17 muzičara (od čega je 13 bilo puhač te klavir/klavijature, gitara/bas, bubnjevi, kontrabas), dirigent i Rundek. Odmah naprijed, u sredini pored Rundeka, izdvojena su tri mjesta za puhačke soliste koji su se izmjenjivali na svakoj pjesmi. Već na drugoj pjesmi, Bi mogo da mogu, čiji je aranžman napisao Mak Murtić, na samom kraju, na stage su se vokalno pridružili Maja Rivić i Igor Pavlica kao odlična pratnja Rundeku. Majin izuzetno raznovrstan profesionalan vokal odlično se nadopunjavao s Rundekovim, a pjevala je sve od altovskih do sopranskih dionica.
Prije svega, ovaj muzički skup zvučao je profesionalno, pjevači su se čitavo vrijeme zabavljali i uživljeno plesali, a Miron je zabavljao publiku svojom humorističnom komunikacijom između pjesama. Darko nije previše pričao, pričao je upravo onoliko koliko je bilo dovoljno za zdravu komunikaciju s publikom. Bez obzira na to što je koncert bio sjedećeg karaktera, publika je po meni bila mrvu previše ukočena. Rijetko tko je pjevao ili se gibao, a nadam se da su razlozi za to koncentracija i fokus na koncert.
Rundek i orkestar izveli su sveukupno 13 pjesama, od kojih su neke od legendarnih Uhode, Ruke, Čudne misli, Ena, Ima ih... Bilo je tu raznih interakcija od pozivanja publike na uključenje pljeskajući ritam na Šejn, do prepuštanja zadnjeg refrena publici na Apokalipsu i bacanja pjevača po stageu na Čudnim mislima.
Nakon što je dirigent najavio posljednju pjesmu, Šal od svile, Rundek je sjeo na zvučnik i emotivno dočarao karakter same pjesme. U ovom trenutku su emocije preplavile dvoranu, a Šal od svile bih istaknula kao jednostavno uvijek posebnu. Međutim, nakon gromoglasnog pljeska publike, odsvirali su uistinu posljednju stvar, Haustorove Duhove, u koju se Rundek u potpunosti uživio i zabavio publiku za sam kraj. Imitirao je road trip zagorskim bregima i razveselio odličnim kajkavskim izgovorom – ipak je naš Rundek porijeklom Zagorec i živio je u Jertovcu pokraj Konjščine do prvog razreda osnovne škole.
Koncert je trajao nešto malo više od sat i pola, a Rundek je bio i ostao legenda, nema se tu nešto posebno novo ili fascinantno za dodati. Sinoćnja izvedba s jazz orkestrom zvučala je profesionalno, ugodno i ispunjavajuće te će današnja repriza zasigurno zvučati u najmanju ruku isto tako. A svi vi koji nikada niste doživjeli Rundekov show i osjetili njegovu karizmu, idući put - pravac na šetnju uz potok s Rundekom – osjećaj je zaista takav!
