Stray Dogg i JR August u Lisinskom
07.02.2016. 17:03
I jugo i bura. Netko je tim riječimo opisao "Come Along Wind", a ja moram dodati i onaj topli ljetni povjetarac. Jer koliko god da su emocije o kojima Dušan pjeva teške i burne nekada, njegov prateći sastav primi tu umjetnikovu patnju u sigurni i topli zagrljaj.
Sinoćnji rasprodani nastup u Maloj dvorani KD V. Lisinskog nedvojbeno je vrhunac dosadašnje karijere Dušana Strajnića i njegovog sastava Stray Dogg. To je ujedno i potvrda sve veće važnosti (posljednjeg) kantautorskog vala koji se širi našom regijom. I prije nego taj val "okupa" sve nas, njegovi predvodnici dovoljno su glazbeno zreli i kvalitetni da mogu svirati u koncertnim dvorama Europe i svijeta.
Jedan od njih je i Stray Dogg. Ne kažem to zbog glazbenih suradnji, riječi hvale od strane medija, drugih glazbenika i sl, već zbog ovog sinoćnjeg nastupa. Bio je to jednostavno prekrasan koncert. Jedan od onih za odmoriti misli i napuniti srce ljubavlju.
Stray Dogg, foto Vilim Hlušička
Bend je iskoristio sinoćnju priliku i pružio nam puno više od promocije "Come Along Wind". Kroz skoro dvosatnu svirku čuli smo pjesme sa sva tri albuma, odličnu obradu Radioheadove "Jigsaw Fall Into Place", obradu Rodgers-Hartova klasika "Blue Moon", Dunju Ercegović (Lovely Quinces) kao gost-vokal na "Time" i njenu samostalnu izvedbu vlastite "In Time".
Izvedbe "She Said", "Disappear", "No One But You", "'Till You're Forgotten" (posvećena pokojnom Dušanovom djedu) i "Come Along Wind" predstavile su Stray Dogg u punom sjaju. Ipak, ako mene pitate, jedna izvedba sinoć posebno se izdvaja: "Blind Love". Šesteročlani sastav tada je bio u potpunom skladu te je, uz Dušanovo pjevanje uživo, podigao ovu kompoziciju jednu razinu iznad, potpuno me osvojivši i urezavši se u moje dugotrajno pamćenje.
Izvrsna akustika Male dvorane Lisinskog odlično je isporučivala nikad puniji zvuk Stray Dogga - bas bubanj, violina i predivno obojan Dušanov glas u toj dvorani djelovali su živopisnije i stvarnije no ikad. Nerijetke usporedbe Stray Dogga s Nick Drakeom i Elliott Smithom proširio bih s malo novijim imenima poput Angus and Julia Stone i David Gray (barem što se senzibiliteta tiče).
Strajnić je bio iznimno zahvalan sinoć na prilici koja mu se pružila, čak i malo previše. Okupljeni glazbenici sinoć su vrlo profesionalno odradili svoj posao, a pozornost bih vam skrenuo na Relju Ilića na udaraljkama i Anu Janković na violini i kao back vokal.
Nikola Vranić tj. JR August koji je nastupio prije zvijezde večeri, nažalost, nije ispunio moja očekivanja. U ovom mladom momku iz Zaboka nazire se potencijal, ali vokalne sposobnosti sinoć su često pokvarile umijeće sviranja glasovira, zbog čega ne mogu napisati da sam impresioniran. Glazbeni stil kojeg Nikola oblikuje djeluje interesantno, a i tekstovi su na razini, no slušati ga za Steinway grand pianom na toj poput dnevnog boravka uređenoj pozornici u Lisinskom, više mi je djelovalo kao preuranjena nego zaslužena prilika (pritom potpuno ignoriram činjenicu da su Mate Bulić i Nives Celzijus svirali u dvorani na katu iznad).
JR August, foto Vilim Hlušička
Unatoč više manjih organizacijskih propusta, inicijativa dovođenja Stray Dogga u Lisinski zaslužuje svaku pohvalu. Sumnjam da bi ijedan drugi prostor u Zagrebu ovim umjetnicima osigurao toliko pozornosti kakvu definitivno zaslužuje (eventualno ZKM). Bila je to velika večer za nezavisnu, regionalnu glazbenu scenu.
