Koncerti

Noć iskrenosti i hardcore suza

Noć iskrenosti i hardcore suza

Screamo bogovi su se naklonili ovome koncertu i omogućili dan bez kiše. Odličan znak koji nagovještava žustru noć ispunjenu čistom emocijom. Ljudi su se polako, ali sigurno okupljali. U konačnici, rekao bih da je bilo oko 150 ljudi do kraja večeri, tako da je dvorište Medike bilo jako lijepo ispunjeno. Atmosfera se diže, nestrpljivost raste, a prvi bend završava svoju tonsku probu. Svirka počinje, a bilo je otprilike ovako...

Prvi na redu bili su švedski Young Mountain. Post-hardcore/screamo petorka dali su sve od sebe da zagriju zasada malobrojnu publiku. Dečki su pod okriljem Through Love Recordsa (Njemačka) i Zegema Beach Recordsa (Kanada), a iza sebe imaju singlicu i dva albuma. Od njihovih izdanja izdvojio bih “We're Drowning In Slowmotion“ (2014), pjesme koje stvarno opasno zvuče uživo. Odrađivali su turneje u zemljama poput Italija, Slovenija, Njemačka, Hrvatska, Srbija, Bosna...Neustrašivo su zauzeli svoje pozicije, a pošto dolaze iz svetog grada melo-deatha, Gothenburga, imao sam visoka očekivanja. Možda sviraju sasvim drugačiju glazbu od njihovih predaka, ali njihova energija i dinamičnost nije ostavila nikoga ravnodušnim. Najveće hvale idu njihovom bubnjaru koji je svirao kao luđak. Emocionalni riffovi i vokali u kombinaciji sa zaista jakim i glasnim bubnjevima oduševili su me. Publike je nedostajalo, ali podrške sigurno nije. Zaista dragi dečki, prosuli su dušu na pozornici. Jasno mi je da gothenburški duh još uvijek živi i da je veoma prepoznatljiv. Zamolili su me da pozdravim Paula iz Through Love Recordsa. Ovim putem: “Živio Paul!“

Jako simpatični Talijani Fall of Minerva dali su još jednu čvrstu dozu post-hardcorea. Odrađivali su ruske i europske turneje, a sada su se vratili u Hrvatsku nakon godinu dana da pokažu kako su napredovali. Za 2016. godinu planiraju novi album, a na ovome koncertu mogle su se čuti te nove pjesme. Za neke od svojih utjecaja spomenuli su Cult of Luna, što sam vrlo lako razaznao u njihovoj glazbi. Veliki plus od mene u startu. Svoj nastup su odradili jako dobro i žestoko. Toliko žestoko da im je pukao snare, ali to se pokazalo kao kratkotrajan problem. Kako se snare zamijenio, tako su nastavili svirati svoju mračnu i ljutu glazbu. Publike je bilo malo više nego na Young Mountainu, ali ni približno koliko je čekalo dva glavna benda ove večeri. Od Fall of Minerve su se mogle čuti prekrasne melodije, utrpane u osjećajnu agresiju. Mračna i dinamična glazba, čas se opuštate uz ugodne i opuštene gitare, a čas vam uši para slatki hardcore. Nisam prisustvovao njihovom prošlom nastupu, ali sigurno neću nedostajati na sljedećem. Zagrijali su publiku i prostor i pošteno odsvirali svoj set. Svaka čast i dođite nam opet.

Support bend Pianos Become The Teethu na turneji od šezdesetak koncerata su Milk Teeth iz Strouda (UK). Trenutačno su na Hopeless Recordsu, a spremaju svježi album za 2016. godinu. Iskreno, Milk Teeth su mi bili najžešći bend večeri. Sviraju jako bučni i agresivni indie rock/punk koji jednostavno morate doživjeti da razumijete. Balansiraju između muških i ženskih vokala, a mekanih i dramatičnih dionica nije nimalo nedostajalo. Još jednom, najviše me impresionirao bubnjar. Čovjek je jednostavno razvalio kit, a svaki udarac bio je motiviran i savršen. Jednostavno obožavam dobre bubnjare, a vidjeti toliko strasti i energije u svakom zamahu bilo je inspirativno. Daleko od toga da su ostali članovi posustajali. Vokalno, ipak, nisu bili dovoljni glasni, jednostavno su se gubili u surovoj glazbi koju su zdušno svirali. To ne mogu pripisati kao njihovu pogrešku, njihov trud je bio sasvim očit. Publika ih je jako dobro prihvatila, a prostor se počeo sve više puniti. Pjevač/gitarist je bio posvuda. Penjao se na bubnjeve, skakao, dao si je oduška. Najbolje od svega, izgledalo je prirodno i efektno. Jako osjećajan i jako energičan nastup kojega ću pamtiti. Najtoplije preporuke za ovaj bend, pogotovo ako je živa svirka. Jolly good show!

Ubrzo poslije Milk Teetha, na pozornicu su se popeli i headlineri večeri. Američki post-hardcore/screamo velikan, Pianos Become The Teeth i u trenutku su napunili prostor i pružili zaista odličan nastup. Sviraju od 2009. godine, a trenutačno su pod okriljem divovskih Epitaph Recordsa. Iza sebe imaju masu koncerata, 3 albuma i dva splita sa Touche Amoreom i The Saddest Landscapeom. Upravo su njih ostali bendovi u pauzama između pjesama spominjali kao velike uzore, a jasno je i zašto iz odsviranog. Ovo im je peta europska turneja, a na pozornici su bili kao kod kuće. Publika se odmah od početka upustila u pjevanje njihovih stvari, kaos na pomolu. Baltimorška petorka bila je nestrpljivo iščekivana. Emocije su jednostavno prštale na sve strane, a cjelokupni zvuk benda je bio prekrasan. Sve je bilo na svom mjestu, nastup je bio jako profesionalno i precizno odrađen. Od svih nastupa njihov mi je bio najzanimljiviji jer se vidi da znaju svoj posao. Intrigantne riječi, pregršt laganih dionica koje vas mogu uljuljati u san, ali i dobra doza agresije i brzih riffova. Pianosi su bili jednostavno odlični i može vam biti žao tko god nije bio. Zaista iskren nastup i savršeni završetak jako dobrog koncerta.

Odlične atmosfere nije nedostajalo, svi bendovi ove večeri su se pobrinuli za to. Lepeze i lepeze emocija, predstavljene slušateljima najdirektnije moguće. Kroz sirovu agresiju upoznali smo sva 4 benda koji su srce nosili na rukavu, a ostavili ga na pozornici. Veliko hvala svim bendovima. Nadam se da se vidimo uskoro.

Filip Mihoci
Filip Mihoci

Point me to the sky above