INmusic: Zašto je nekad kul doći ranije
24.06.2022. 19:13
Doći na festival odmah na početku ne zvuči privlačno. Razumijem i zašto: sedamnaest sati bilo kojeg dana u lipnju razdoblje je velike vrućine i sparine. Tad je puno ugodnije biti doma ili na nekoj klimi pit pivo s ekipom prije nego krenete na nekog od headlinera.
Također, vjerojatno niste previše upoznati s izvođačima koji imaju čast svirati u tom nezahvalnom terminu pred manjim brojem ljudi. Sve to kužim, ali svejedno mislim da barem jedan dan festivala doći ranije i otkriti nešto novo, te iskusiti nadrealnu atmosferu velikog festivala kad je na njemu par stotina ljudi.
Zadnji dan INmusica otvorili su Tidal Pull, zagrebački indie sastav. Na Jarunu su promovirali svoji album „Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini.“ Naziv albuma je prilično simpatičan i nalazi se negdje između besmislenog i poetskog, poput famozne rečenice Noama Chomskog „Colorless green ideas sleep furiously.“ Već dugo nismo imali ovako dobar indie sastav u Hrvatskoj, originalan, a opet se ne srame pokazati svoje utjecaje. Na pozornici su djelovali dosta hrabro, kao da se od prve probe spremaju za Main Stage INmusica. Okupljena publika ih je odlično prihvatila, a od izvedbi se ističu „Dezen“ i „Privitak“. Ako ste se bojali za hrvatsku indie glazbu, ne morate: u dobrim je rukama.
Nakon njih nastupili su Panda Rhei. Izvorno zamišljen kao kantautorski projekt Ivana Kolara, ubrzo je prerastao u punokrvni projekt alternativnog prizvuka. Oni su pak promovirali album „Save your souls you fucking monsters“ objavljen na labelu Geenger Records. Sam nastup je kvalitetan, vješto svirački uigran. Potencijal im je ogroman i nadam se da će ga iskoristiti kako spada.
U jednom trenutku je na World Stage počela svirati Šiza. Zbog postave u kojoj su basist/vokalist i bubnjar naivno bi se moglo zaključiti da se radi o hrvatskoj verziji Royal Blooda, ali njihov pristup je puno žešći, glasniji, pravi izvorni proizvod naših underground garaža. Doista zvuče kao divlja mašina koja gazi sve pred sobom i ne staje. Nakon ovog nastupa ne želim da ikad stane. Energija s albuma „Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem“ potpuno je prenesena na stage, na oduševljenje prisutnih. Dizanje srednjeg prsta u zrak na „Skromnost nikad nije bila fer“ možda nije bilo toliko efektno kao urlanje „fuck the queen“ na Idlesima, ali sirovi bunt je bio tu. Od mene osobno imaju posebne pozdrave i pohvale za obradu Nirvanine pjesme „School“. Bilo je to ugodno iznenađenje, pogotovo jer se radi o stvari s relativno podcijenjenog albuma. Da, Nevermind je super i popularan…ali Bleach je više kul. Realno.
Članak završavam s jednim od izvođača koji su me osobno jako veselili, londonskim jazz-rock bendom The Comet is Coming. Oni su jedni od onih kojima je nezahvalno pokušati točno odrediti žanr jer vole probijati granice i eksperimentirati. U bendu svira trojac pod pseudonimima King Shabaka", "Danalogue", i "Betamax. Nevjerojatno je koliko buke i glazbene improvizacije može proizvesti troje ljudi. Radi se i o vještim instrumentalistima, pravim majstorima zanata koji će vas svojim notama odvesti u najdalje kutke svemira. Hipnotizirajuće, a plesno, ali u svakom trenutku zanimljivo. Naravno, strani bendovi vole doći kod nas i učiti fraze na našem lijepom hrvatskom jeziku koje će onda više ili manje uspješno izgovarati na bini. Njima je to zabavno, a nas oduševljava. Obično to budu izrazi poput „dobra večer“, „hvala“ i slično. Danalogue, klavijaturist Cometa je otišao korak dalje i izgovorio „smrt fašizmu, sloboda narodu“ i pobrao ovacije. Nastup je završio vratolomnim bubnjarskim solom bubnjara Betamaxa. Ukratko, ostavili su me bez teksta.
Čula sam toliko dobre glazbe, a nije bilo ni 8 navečer. Učinite i vi jednom isto, bit će vam super. Do idućeg festivala/svirke se dobro odmorite: skoro svatko koga sam srela mi je rekao da je „potrgan“, „umoran“ i slično. Do čitanja i smrt fašizmu!
