Pijanist Petar Ćulibrk uoči JazzHR Festivala: "Čini mi se da mom putu nije ni bilo izbora"
05.10.2022. 13:55
Pijanist Petar Ćulibrk uskoro će na JazzHR Festivalu - Fall edition u Tvornici Kulture predstaviti svoj novi album Old School, a ovaj mladi glazbenik iza sebe već ima zanimljivu karijeru.
Diplomirao je na Odsjeku za kompoziciju i teoriju glazbe pri Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a jazzom se počeo baviti već u dobi od 14 godina. Dobitnik je 2. nagrade na Natjecanju Papandopulo 2015. godine u jazz kategoriji, a 2020. godine nagrađen je nagradom HGU Status u kategoriji najboljeg jazz pijanista.
2018. godine pokreće svoj autorski solo piano projekt pod imenom WORLD'S OKAYEST PIANIST, koji za njega predstavlj pokušaj oslobađanja i nadilaženja vlastitih mogućnosti, kroz vječnu inspiraciju starih majstora, s dozom nekih novih doživljaja glazbe.
Prvi samostalni album Old School snimio je početkom ove godine u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, a čine ga skladbe stvarane kroz različita razdoblja njegovog života pa se tako u njima mogu čuti i različiti glazbeni utjecaji - počevši od Oscara Petersona, preko nezamjenjivog Reda Garlanda, Kennyja Barrona i Billa Evansa do mladih snaga kao što su Taylor Eigsti, Emmet Cohen i Nicolas Dupuis (Anomalie). Uoči koncerta u Tvornici ispričao nam je pozadinu svoje karijere te je otkrio neke detalje o svom prvom albumu.
Jazzom ste se počeli baviti vrlo mladi, kako ste se odlučili na taj glazbeni put, što Vas je potaknulo?
Čini mi se da mom putu nije ni bilo izbora. Odrastao sam u obitelji glazbenika gdje se uvijek slušala dobra glazba, ali nakon susreta s albumom Unforgettable with love Natalie Cole, ostao sam zapanjen kako klavir može zanimljivo drukčije zvučati od kompozicija koje sam tada kao dijete svirao. Jednostavno sam morao početi otkrivati taj jezik. Godinama kasnije, baš u dvorani HDS-a, otkrio sam da je na toj konkretnoj snimci svirao Alan Broadbent, što mi je otkrio on osobno!
Projekt World's okayest pianist djeluje već četiri godine. Odakle naziv i kako ste krenuli u taj projekt?
Priča je zapravo superslučajna - za rođendan 2017. sam od divne prijateljice imenjakinje dobio majicu s natpisom World's Okayest Pianist i toliko mi se svidio taj koncept da sam ga odlučio pretvoriti u brend. Kako sam dugo maštao o snimanju solo albuma, ovo ime je bilo idealno za to. Trebalo je prikupiti komozicije i dogovoriti logistiku, ali taman kad je sve bilo spremno, zahvatila nas je pandemija pa se sve zaustavilo.
Svoj prvi album objavljujete pod etiketom Intek Music. Gdje je sniman album i što Vam je najdraže bilo tijekom stvaranja tog izdanja?
Album je snimljen u Maloj dvorani Vatroslav Lisinski 11. veljače 2022., iako su originalni datum i lokacija snimanja bili 15. te 16.4.2020. u HGZ-u. Teško je izdvojiti jednu stvar sa snimanja, bilo je zanimljivih trenutaka - od treme (ipak je to moj prvi solo album, nema skrivanja) koja se očitovala u zaboravljanju VLASTITOG materijala na samom početku do snimki koje bi bile, hm, zanimljive, da su se našle u originalu na albumu (s mojim komentarima tijekom svirke). Samo snimanje trajalo je četiri sata i bilo je divno iskustvo.
Album ćete uživo predstaviti uskoro na JazzHR Festivalu - Fall edition. Što pripremate za Tvornicu Kulture?
S obzirom na to da album službeno izlazi 23. rujna vjerujem da će ljudi imati vremena preslušati ga i čuti sve moje ideje, iskustva i utjecaje koji su se kuhali zadnjih deset godina kroz koje su kompozicije nastajale. U Tvornici Kulture svirat ću taj program, ali možda bude i pokoje iznenađenje što se samih aranžmana tiče, da iznenadim one koji su dotad već poslušali album, a možda i neka druga kompozicija. Vjerujem da će scenariji koje pripremim unaprijed ovisiti o trenutnom raspoloženju te večeri.
Koji Vam je dosadašnji nastup najviše ostao u sjećanju i po čemu?
Ovo je možda najteže pitanje s kojim se susrećem. Sjećam se svog prvog nastupa u Jazz Clubu u Gundulićevoj, s Moranom Mesić i kvartetom Afinado. Imao sam 20 godina i nula iskustva sviranja s bendom, ali mi je to pomoglo u daljnem razvoju. Izdvojio bih orkestralnu koncertnu promociju trećeg albuma s bendom More Love Ensemble u Kneževom Dvoru u Dubrovniku te nastupe u Kini i Maroku. Iako su sami nastupi ono što je - recimo to tako - bitno za nas glazbenike, nekako jednako volim taj dio putovanja, druženja, razmjene iskustava i pričanja o potpuno neglazbenim temama.
S kime ste sve s domaće scene dosad surađivali? Tko Vas se najviše dojmio?
Eto, ostavili ste najskuplje pitanje za kraj. ☺ Ne mogu reći da su to neke velike brojke mojih suradnji, budući da sam primarno profesor teorije glazbe, a onda jazz glazbenik, ali svaka mi znači puno. Surađivao sam s Moranom Mesić, Sašom Nestorovićem, Mariom Igrecom, dragim pokojnim Mladenom Barakovićem, Melitom Lovričević, Zvonimirom Šestakom, Mirom Kadoićem, Filipom Pavićem, Aleksandrom Vešićem, Filipom Novoselom, Jasnom Bilušić... Svaka od njih donijela mi je nešto novo, između ostalog i kako se nositi sa stresom i vlastitim ograničenjima iz kojih onda rastem dalje.
