Koncerti

Atheist Rap u Koprivnici - tko danas pleše pogo ili zašto je lokalpatriotizam iznimno važan?

Atheist Rap u Koprivnici - tko danas pleše pogo ili zašto je lokalpatriotizam iznimno važan?

Ove sam godine imala čast da s Atheistima proslavim njihov trideseti rođendan tamo gdje su na njih najponosniji - u mjestu pored njihovog rodnog Novog Sada, na Petrovaradinskoj tvrđavi, gdje su dva i pol sata držali publiku ispred Fusion pozornice Exit festivala u apsolutnoj ekstazi.

Reprizi rođendanskog slavlja svjedočila sam sinoć u svom rodnom kraju, na čiju sam punkersku i antifašističku tradiciju najviše ponosna - gradu Koprivnici, gdje se lokalna glazbena scena unazad godinu dana poprilično aktivirala i intenzivirala, čime je ovaj grad ponovno postao nezaobilazan dio "turneja" domaćih alternativnih bendova.

Udruga Rocklive istoimeni je festival proteklih nekoliko izdanja, s obzirom na uvjete i mogućnosti, dovela na zavidnu razinu izvođačke postave; dok su jedan objekt nekadašnje vojarne, današnjeg Kampusa, pretvorili u manji koncertni prostor (FUNK) koji je dizajnom veoma simpatičan i kao stvoren za događaje poput sinoćnjeg.

Prije deset godina bio je to Dom mladih, koji je za razliku od FUNK-a smješten u centru grada, i, sad kad odvrtim film, mislim da ni tamo u podrumu, gdje su se odvijali najžešći koncerti lokalnih punkera i metalaca, nije bilo šankova, a nošenje vlastite cuge bio je imperativ. Isto je tako i u FUNK-u bilo sinoć, cugu, ako si je nisi sam donio, nisi je imao gdje kupiti, osim na benzinskoj preko ceste, što bi petnaestogodišnjoj meni vjerojatno bilo okej, a danas mi je to nostalgično-simpatično s dozom negodovanja, ali i razumijevanja u isplativost financijske konstrukcije organizatora.

E sad, zašto ovakav uvod, digresije i sve tome slično? Zato što je prošlo deset godina od kada je Atheist Rap posljednji put nastupio u Koprivnici i to na kultnom MAK festivalu koji je svake godine imao zavidnu postavu najpopularnijih regionalnih punk-rock bendova. Tada su svirke ovakvog tipa bile puno češće, a na koncerte je redovito dolazila ekipa i iz obližnjih mjesta kao što su Ludbreg, Đurđevac ili Varaždin. Upravo su ti događaji obilježili generacije i bili ključni za rast i razvoj regionalne alternativne glazbene scene.

Kako je Udruga MAK prestala s djelovanjem, kako je HŽ postao vremenski stroj za putovanje isključivo u prošlost, kako je većina organizacijskih aktera posegla za nastavkom obrazovanja u Zagrebu i vjerojatno uz razne ostale više ili manje slične vanjske društveno-političke utjecaje, koncertna je scena u Koprivnici sredinom aktualnog desetljeća naglo i sigurno počela odumirati.

 

I kakve to sad veze ima s jučerašnjim koncertom?

Ima itekakve veze, jer bez lokalnog djelovanja na području promocije alternativne glazbe, tinejdžerima jedini ispušni ventil postaje razbijanje čaša u kafanama uz glazbu koja veliča očajnički lažni materijalizam i upitne moralne vrijednosti.  

Isto tako, bez lokalnog djelovanja i glazbenog aktivizma, Atheist Rap danas ne bi veličanstveno i dostojanstveno mogao proslaviti tridesetu godišnjicu već bi na samom početku karijere bio zaboravljen, jer njihova glazba ne bi dobila priliku dotaknuti svaki kutak regiona, utjecati na nekoliko generacija koje je upravo ona osnažila, pa čak i oblikovala kao osobe.  I zato ih slavi publika s osmijehom od uha do uha, gdje god se oni pojave, uvijek dobro raspoloženi, s vrhunskim smislom za humor i beskompromisnom svirkom uz mnogo, mnogo dobre zabave i pozitivne energije.

Novosadski šarm nemoguće je ne primijetiti u dušama ovih mladića, čija publika svaku pjesmu s velikom strašću pjeva u glas od riječi do riječi. Zarazne energije, opet, nekako opušteno i domaćinski, Atheisti nisu skrivali sreću i ponos što su ponovno dobili priliku zasvirati u svojevrsnom uporištu punka, a najveća im je nagrada bila sreća i ushit okupljenih koji na njihove uspješnice nisu mogli ostati ravnodušni, ali ni mirni, jer je i nakon deset godina naprosto neodoljivo zaplesati pogo u ritmu Atheist Rapa.

 

I zašto misliš da je baš alternativna glazba dobar odabir za društvo?

Zato što sam nakon deset godina srela ista lica u publici. Vidim gdje smo bili i gdje smo sada. Isto tako vidim i znam gdje je i kako je ona druga strana. Jer je jedino na taj način glazbom moguće kod pojedinaca prirodno razviti kreativnost i kritičko mišljenje, a upravo je to ono što čini razliku između "nas" i "onih drugih". Zato je sada pred ekipom Udruge Rocklive veliki izazov da ovakve događaje ispuni s puno, puno više mlađih, svježih lica, jer od neprocjenjivog je društvenog značaja na ovaj način odgajati i formirati mlade ljude te tako nastaviti bogatu tradiciju koprivničke alternativne scene. Ona možda nikada nije i neće biti kvantitativno jaka kao što je ona, indiferentna, „druga strana“, ali je bila i bit će neopisivo kvalitetna, utjecajna, društveno korisna i pokretački nastrojena, čime dobiva veliku važnost i lidersku poziciju u formiranju lokalne i šire društvene zajednice.

Isto vrijedi i za ostale manje lokalne zajednice, jer se čvrsta glazbena scena i kultni veliki bendovi, neki novi Atheisti, ne grade jednom godišnje u regionalnim metropolama već kontinuirano i decentralistički, u svakom kutku dragog nam regiona.