Koncerti

Bare i Majke – povratak na mjesto zločina

photo: Goran Bare i Majke, credit: Filip Bušić

Bare i Majke – povratak na mjesto zločina

Prošlo je 25 godina od kultnog koncerta u Domu sportova, a prošlo je i više otkad su Bare i Majke počeli ostavljati svoj neizbrisiv trag na hrvatskoj sceni pa nimalo ne čudi da se za sinoćnji koncert tražila karta više. Karte su kompletno rasprodane par dana ranije, što samo dodatno ukazuje na značaj koji su Majke ostavile na sceni do sad, i koliko vjerne fanove i dalje imaju. Ako je suditi po prosjeku godina sinoć, vjerujem da je u dvorani bio i solidan broj onih koji su prije 25 godina, s nešto manje briga i manje bora, te 97. iz prvih redova podupirali Majke na vrhuncu slave.

photo: Goran Bare i Majke, credit: Filip Bušić

Koncert je bio najavljen za 21h, a već sat vremena prije u Domu sportova vladala je solidna gužva dok su se svi pokušavali izboriti za što bolju poziciju u dvorani. Ovacije i povici krenuli su 15ak minuta prije samog početka koncerta, uzbuđenje među publikom je bilo osjetno, a kad su se Majke, a na samom kraju i Bare, poredali po pozornici, Dom sportova je preplavio pljesak oduševljenja koji se nije stišavao do kraja večeri.

photo: Goran Bare i Majke, credit: Filip Bušić

Koncert je otvoren u mračnom, anksioznom tonu pjesmom „Rođen za suze“, a atmosfera je ostala slična do negdje polovice regularnog dijela. Laganiji i sporiji prvi dio, kao što je to Bare nedavno opisao, nije toliko privlačan novijim fanovima koliko je onima koji Majke slušaju već desetljećima. To se osjetilo i jučer, jer se u tom periodu, osim Bareta, u dvorani čuo i veliki žamor među publikom. Međutim, par pjesama u koncert, s prvim taktovima jedne od najljepših balada naših prostora „Odvedi me“ – i oni manje zainteresirani ostavili su priču po strani i prepustili se glazbi te u jedan glas otpjevali ovu ljubavnu himnu.

photo: Goran Bare i Majke, credit: Filip Bušić

Dok je Bare kao nekakav šaman vijorio po pozornici, publika se njihala u ritmu „Depresije“ i „Zašto“ te svaku od pjesama, kao i svaku komunikaciju ili Baretov komentar popratila ovacijama i ogromnim pljeskom. Ni tribine nisu mirovale, od samog početka veći je dio publike bio na nogama, što je pothvat koji ponekad ne uspije ni puno poznatijim bendovima.

photo: Goran Bare i Majke, credit: Filip Bušić

Prijelomni trenutak koncerta došao je s „Mršavi pas“, tamo negdje sredinom regularnog dijela, koja je označila tranziciju u žešće note i ono malo statičnih dirnula taman gdje je trebalo. A nakon nje, jedna za drugom nizali su se najveći hitovi Majki iz svih perioda i taman kad pomislimo da smo čuli sve, Bare ti servira još nešto.  

photo: Goran Bare i Majke, credit: Filip Bušić

„Budi ponosan“ sa svakim je udarcem bubnja dizala atmosferu do onog zadnjeg, iskonskog urlika kakav samo Bare zna proizvesti, a sveopći kaos nastavio se s „Vrijeme je da se krene“ i naposljetku s „Teške boje“ koja pak, sudeći po atmosferi jučer, definitivno spada među najpopularnije pjesme Majki. I ruke i pive poletjele su u zrak i tamo ostale do samog kraja regularnog dijela. A kakav je to samo kraj bio – „Ja sam budućnost“ stavila je točku na i jednog fantastičnog koncerta, a Bare i Majke još su jednom pokazali da nisu inventar, nego da itekako još mogu i žele te da spadaju ne samo u prošlost, nego i sadašnjost, a nadamo se, i budućnost hrvatske rock glazbe.

photo: Goran Bare i Majke, credit: Filip Bušić

Publika je zahtijevala ne jedan, nego dva bisa i Majke su isporučile – dok smo na prvom čuli „A ti još plačeš“, na drugom smo, nakon podužeg prizivanja neumorne publike, najprije čuli „Daj mi“, dok je za sam kraj dvosatnog koncerta ostavljen „Grešnik“.

photo: Goran Bare i Majke, credit: Filip Bušić

Kad je Bare u pitanju, činjenica je da nikad ne znate što ćete dobiti dok koncert ne počne, i iako se tragovi životnih nedaća vide na svakom njegovom pokretu, svi koji smo jučer pohodili Dom sportova svjedočili smo jednom odličnom koncertu. Ponovilo se opet!

Marija Kancir
Marija Kancir

Music washes away from the soul the dust of everyday life.