Roger Waters: "Postoji samo jedan put… I možete ga samo jednom proputovati."
07.05.2018. 11:58
Nakon odlično prihvaćene turneje "The Wall Live", glazbeni genijalac, dežurni liberalac i sveopći egoist Roger Waters ponovno je oduševio hrvatsku – a i širu – publiku u zagrebačkoj Areni s novom turnejom prikladnog naziva "Us + Them". Ovaj su mu se put među ostalim pridružili Dave Kilminster, Gus Seyffert, Ian Ritchie te Jess Wolfe i Holly Lasseig iz indie benda Lucius. Sve što se moglo očekivati od ovakvog koncerta, ostvarilo se.
Photo: Roger Waters, credit: Filip Bušić
Već od prvih taktova "Speak to Me" i "Breathe" publiku su proželi žmarci, ponovno ju podsjetivši na najbolje trenutke jednog od najutjecajnijih bendova svih vremena. Budući da je fokus bio na njihovoj najplodonosnijoj fazi, a ne samo najpopularnijoj, ostali albumi definitivno nisu bili zapostavljeni. Svaki pravi fan je uživao u odličnim melodijama "One of These Days" gdje je Waters još jednom demonstrirao svoj talent za odabir vrsnih izvođača koji bi ga popratili na još jednom glazbenom pohodu. "Time" je ponovno zaživjela kao odlična skladba za grupni nastup, a "The Great Gig in the Sky" je vokalni solo Clare Torry zamijenio impresivnim duetom Jess i Holly. Cijela dinamika manifestacije bila je jasan pokazatelj koliko je malo glazba Pink Floyda ostarjela – ako uopće jest. "Welcome to the Machine" je uz uvijek fascinantnu animaciju Geralda Scarfea do izražaja doveo i odličnu produkciju cijele turneje. Ozvučenje je naglasilo glazbenu virtuoznost koja i dan danas impresionira jednim od najbolje produciranih trenutaka glazbene povijesti.
Photo: Roger Waters, credit: Filip Bušić
Da ne živi samo na staroj slavi, Waters nam je odlučno demonstrirao s "Déjà Vu" sa zadnjeg solo uratka "Is This the Life We Really Want?" gdje još više do izražaja dolaze njegovi politički i životni stavovi. Također, "The Last Refugee" je naglasila i njegovu nježniju stranu – koliko god ona bila ogorčena i cinična – da bi potonje kulminiralo s furioznošću "Picture That". Uslijedio je "Wish You Were Here" kao pravi melem za uši te politički nabijena prosvjedna suita "Another Brick in the Wall" prije negoli je uslijedila kratka stanka kako bi publika – a i bend – došli do malo zraka.
Photo: Roger Waters, credit: Filip Bušić
Nakon pauze smo udahnuli malo industrijskog zraka u blizini elektrane Battersea prije negoli su se zaorili "Dogs" i "Pigs (Three Different Ones)". I dok su se redali razni distopijski prizori, možemo se nad njima zamisliti. Inače nastali kao posljedica frustracije konzervativizmom, osnovni koncepti primjenjivi su i dan danas – osobito u ovoj truloj državi Danskoj. Roger je jasno dokazao da se čak i pod stare dane neće primiriti i objesiti gitaru na zid. Koliko god godina prošlo, njegov prijezir i prkos ne jenjavaju.
Photo: Roger Waters, credit: Filip Bušić
"Money" – ovaj put s Ianom Ritchiejem na saksofonu – dodatno je potpalio plamen svojom antikapitalističkom porukom te nas uveo u prosvjetljujuću kombinaciju "Us and Them" i "Smell the Roses". Kao šećer na kraju, "Brain Damage" i "Eclipse" idealno su zaokružile koncert koji je završio kako je i započeo – fenomenalno. Za bis smo dobili kratku životnu lekciju i "Mother" te "Comfortably Numb" s još jednom emotivnom solažom u odličnoj interpretaciji Davea Kilminstera.
Photo: Roger Waters, credit: Filip Bušić
Sagledavši cijeli repertoar, lako se može zaključiti da je njegova svrha bila naglasiti nepokorivost ljudske volje te u konačnici potrebu za jedinstvom i suradnjom. Ne podlegnuti "vele"silama znači prvi korak ka trijumfu ljudskog duha i konačnoj slobodi. Jer što jest najjasniji znak da nismo pokleknuli? Otpor. Ponekad ne postoje nove prilike stoga treba zgrabiti one koje su nam nadohvat ruke. Trebamo proputovati taj jedan jedini put. Združeno. Ne samo mi, nego i oni.
Galeriju fotografija pogledajte ovdje!
