Poliglotski Opeth i prikrivene pakosti
07.10.2019. 08:48
Opeth, jedno od glavnih imena progresivnog metala i općenito utjecaja na metal, vratili su se pokazati nam zašto je to tako. Iako su odavno izbacili metal iz svoje budućnosti, progresiva je i dalje jaka u njih. „In Cauda Venenum“ dokaz je da ne treba svirati metal kako bi zvučali žestoko. Parafrazirajući Åkerfeldta, težina je samo „estetika“.
Album vuče inspiraciju s mnogo strana. Ima struktura i elemenata koji su se provlačili kroz zadnjih nekoliko albuma, ali i pokoja melodija koja asocira na njihovu stariju fazu metala. Tako singl „Svekets prins/Dignity“ započinje taktovima bubnjeva i melodijama melotrona poput „Hex Omega“, dok „Hjärtat vet vad handed gör/Heart in Hand“ ima vrlo energični ritam a la „Cusp of Eternity“. Dakle, čak će i puritanci naći nešto što će ih privući novom uratku.
K tome, jedna od glavnih zanimljivosti – ako već niste primijetili – jest to da su album odlučili snimiti i na materinjem švedskom. Odluka nije tek štos jer se vidi da su dobro razmislili kako će glazba funkcionirati na oba jezika, a ni stihovi nisu puke preslike. Prednost bih dao švedskoj verziji jer zvuči prirodnije i u skladu je s govorenim dijelovima koji su također na švedskom – a i ljepše zvuči.
Raspored pjesma, a i njihova sama struktura prati njihovu sad već poznatu tendenciju kontrastiranja žešćih elemenata rocka s mnogo blažom i melodičnijom akustikom uz dobru dozu melankolije i elemenata folka. Produkcija je sasvim zadovoljavajuća iako bi mogla biti mrvicu bolja. Instrumenti su ponekad stisnuti pa nema svaki prostor za se, ali sveukupna produkcija mnogo više „diše“ nego na „Sorceress“.
Opaska o sličnosti sa starijim materijalom albumu čak ide u prilog jer stvari poput „Ingen sanning är allas/Universal Truth“ na početku zvuče poznato sve dok ne krenu u potpuno drugom, varljivom smjeru – uzevši u obzir naslov albuma, sasvim prikladno. Bacajući vrtoglave melodije i žestoki ritam, pjesme ostavljaju blago psihodeličan dojam koji se provlači ne samo albumom, nego i popratnim animiranim spotovima. Možda nema nekih revolucionarnih pomaka, ali to nije ništa loše jer ima itekako odličnih trenutaka. Uostalom, poanta „In Cauda Venenum“ nije ni bila inovacija, nego usavršavanje utvrđenog gradiva.
Album možda nije toliko raznolik kao „Pale Communion“ – nažalost, ovaj put Steven Wilson nije bio prisutan – ali je znatno fokusiraniji i interesantniji od „Sorceress“ te pokazuje da su postali pravi majstori svoje struke. Treba znati napraviti album koji je istovremeno lagan i težak, a „In Cauda Venenum“ je to i još štošta drugo. Itekako se isplati preslušati, a ako baš morate birati, preporučam švedsku verziju.
Popis pjesama:
Švedski
- Livets trädgård
- Svekets prins*
- Hjärtat vet vad handen gör*
- De närmast sörjande
- Minnets yta
- Charlatan*
- Ingen sanning är allas*
- Banemannen
- Kontinuerlig drift
- Allting tar slut*
Engleski
- Garden of Earthly
- Dignity*
- Heart in Hand*
- Next of Kin
- Lovelorn Crime
- Charlatan*
- Universal Truth*
- The Garroter
- Continuum
- All Things Will Pass*