Polarity Of Life, The Ralph i Sufosia – Good Vibrations @ Vintage
09.05.2015. 23:53
Još jednu srijedu, 08. travnja, u Vintageu obilježio je Good Vibrations program, ovog puta u metal izdanju. Od sva tri benda očekivao sam puno i s obzirom na ekipu koja čini bendove i sama imena na pozornici očekivao sam iznimno dobar tulum s hrpom ljudi i headbanganja, mosh pitova i skakanja.
Koncerte su održali Polarity Of Life, The Ralph i Sufosia, a za odličnu atmosferu u pauzama i nakon koncerta pobrinuo se DJ Kneža.
FOTO: Good Vibrations – Sufosia, Ralph, Polarity of Life by Julien Duval
Oko 21:30 na stage se popeo prvi bend i bez puno priče otpočeo koncert. Kako to već biva gotovo svaki put, prvi bend dobije najmanje publike, a i to malo što je tamo se boji prići pozornici. Zato što, kao što svi znamo, prvi bendovi večeri grizu pa je bolje ostati otraga, ne daj Bože da nam bude dobro i na prvom bendu. Već od samog početka ova zagrebačka četvorka ostavljala je vrlo impresivan dojam. Polarity Of Life vuče inspiraciju iz mnogih glazbenih stilova (vjerovali ili ne, čak i od Maka Dizdara) i, kako kažu, stvaraju sebi svojstven zvuk. Najjednostavnije objašnjenje bi bilo da sviraju death metal u svojoj inačici, a koji zvuči vrlo old school, mračno, na tren agresivno, na tren emocionalno. U svojih nešto više od pola sata svirke otprašili su dio svog repertoara, od starijih pjesama do pjesama s albuma koji tek nadolazi, a i počastili su nas i jednim izvrsnim instrumentalom. Pjevač i frontmen benda Andrej Sabljić nije ostvarivao velik kontakt s publikom, ali sve što je govorio bilo je vrlo odmjereno i simpatično.
FOTO: Polarity of Life by Julien Duval
Nije se razbacivao lošim forama i uobičajenim pozivima benda da publika dođe bliže. Uz par dobrih pošalica i najava, taj manjak kontakta s publikom u ovom je slučaju ispao neočekivani plus u nastupu. Što se tiče zvuka i cjelokupnog dojma, Polarity of Life bio je najbolji bend večeri. Zvučali su uštimano, čvrsto i točno, imaju interesantan stage presence i dinamični su u nastupu. Takav tip glazbe možda ne preferira mnoštvo slušatelja, ali Polarity of Life u svakom slučaju zavrjeđuje bolje termine na koncertima i nadam se da ću ih idući put vidjeti pred više publike. Izdvojio bih za kraj pjesmu „Serpent’s Kiss“ koja me već na uvodu zaintrigirala zbog tapping melodije na gitari koja na vrlo zanimljiv način stvarno podsjeća na gmizanje zmije, a osim toga bavi se vrlo zanimljivom tematikom. Polarity Of Life možete poslušati, ako već niste, na njihovom YouTube kanalu ili Bandcamp profilu, linkove za koje možete naći, naravno, na njihovoj Facebook stranici.
Nakon što je Polarity of Life napustio pozornicu nešto iza 22 sata, počele su pripreme za sljedeći bend – The Ralph. Oni su započeli svoj glazbeni put kao studio projekt načinjen od ljudi koji se bave različitim stilovima glazbe, većinom povezanih uz elektroniku i moderne te progresivne inačice metala. Glavni pokretač benda je zagrebački gitarist Andreas Šala, a oko sebe je okupio ekipu iz bendova Kryn i Subscale (i još mnoštva drugih bendova) kao što su Mario Tomašković, Jovan Kosta Vučetić i Karlo Horvat. S obzirom na imena koja se vrte oko benda imao sam velika očekivanja od nastupa The Ralph. Možda i prevelika.
FOTO: The Ralph by Julien Duval
Prije samog nastupa, zbog puno tehnike, laptopa i matrice uz koju bend radi, početak samog nastupa se čekao dosta dugo. Ipak, uspješno je otklonjen kvar nakon možda desetak minuta i krenuli su s naslovnom pjesmom svog EP-a Delimiter izdanog u ovo vrijeme prošle godine. Karla Stura samo je jedna od vokalista koja radi s ovim bendom i zvuči jednako dobro uživo kao što zvuči i na snimci. Besprijekorna kontrola glasa i stabilna intonacija te lijep i ugodan glas, sve na mjestu. S druge strane kontakt s publikom vrlo neimpresivan. Osim što nam je rekla kako se bend zove i najavila nam dolazak sljedećeg vokalista na drugoj pjesmi, nismo ništa više čuli iz nje. Iskreno, imao sam dojam čak kao da je bila malo uplašena. Taj dojam je pojačao i dolazak Karla Horvata na sljedećoj pjesmi, koji je po tom pitanju potpuna suprotnost. Vrlo stabilan i energetičan kao uvijek, odličan frontmen i pokretač publike s jednim od najmoćnijih glasova u sferi domaće metal glazbe, Karlo ne dozvoljava loše kritike i dosad još nije razočarao, a ovo je već možda i deseti put da sam ga imao prilike gledati, što s Kynom, Subscaleom, Tri Kralja i Kung Foo Fightersima, a evo i s The Ralph. Nakon njegovog nastupa, vratila nam se Karla, ali zbog zavrzlame s mikrofonima, pošto su pjevali na dva različita, došlo je opet do nekog nesporazuma i bend nam je odsvirao cijelu jednu pjesmu bez vokala. Još jedan od vokalista čijim gostovanjem nas je The Ralph počastio bio je i Dino Jelusić. Nekoć svima poznat kao pobjednik dječje verzije Eurosonga s pjesmom „Ti si moja prva ljubav“, a danas jedan od najobećavajućijih rock vokalista u Hrvatskoj otprašio je jednu stvar s bendom i razvalio. Zvučao je jednostavno vrhunski i nema potrebe objašnjavati više od toga. Kraj koncerta obilježila je pjesma koju su mnogi iščekivali, a to je obrada pjesme „Narcissistic Cannibal“ Korna u suradnji sa Skrillexom i Kill The Noise. Obrada je počela kružiti po socijalnim mrežama prije nekoliko mjeseci i raširila se nevjerojatnom brzinom, vjerojatno zato jer gotovo da zvuči bolje od originala. Karlo Horvat ponovno je zauzeo centralnu rolu na bini i zajedno s ostatkom ekipe odlično priveo koncert kraju. I sve se činilo na kraju skroz OK, dok nisam shvatio da nije bilo ništa više od toga. U globalu, nastup s glazbene strane bio je dosta ravan, vrlo protočan ali bez nekog, što bi se reklo, edge-a. Također, tehnički problemi s laptopom i mikrofonima zadavali su probleme u pokušaju ostavljanja dobrog dojma. Unatoč tome, što se zvuka tiče nisam imao zamjerke. Odlično uštimano i odsvirano, odnos matrice i benda bio je izvrsno izbalansiran, vokali su se odlično čuli i The Ralph je zvučao onako kako treba. Andreas Šala i Mario Tomašković pokazali su zavidne vještine na gitarama, bas je zvučao masno i žestoko, a bubanj precizno kao metronom i vrlo čvrsto. Falilo je samo “ono nešto.” Pošto im je ovo bio prvi nastup u punoj postavi pripisat ćemo dojam tome i u nadi da će se te sitne stvari ispraviti iščekujem sljedeću svirku koju ću svakako pratiti.
FOTO: Sufosia by Julien Duval
Na kraju, nešto iza 23:30, na red je došao i glavni bend večeri, zagrebački thrash bend Sufosia. Osnovani su još 2006. godine i od tad su odsvirali mnoštvo koncerata diljem Hrvatske, a i šire. Sufosia je bend koji je vrlo poznat u metal krugovima u državi i ponose se pohvalama od članova bendova poput Megadetha, a najavili su da će im na sljedećem albumu gostovati i nekadašnji Megadethov bubnjar Nick Menza. S obzirom na to da nisam nikad volio Megadeth pretpostavio sam da mi neće sjesti ni bend na koji tako jako utječe. Ali rekoh, dat ću im šansu, i Chaos Addict me iznenadio, zašto ne bi i Sufosia. Od prvog tona bilo je jasno da je Sufosia pravi thrash bend vrijedan pažnje. Brzi i agresivni ritmovi, žestok i precizni ritmovi, režeći vokali, brze gitarske solo dionice, često ne pretjerano imaginativne, sve je bilo na mjestu. Osim svojih pjesama, počastili su nas i s nekoliko obrada, a osobno mi se najviše dopala izvedba njihove pjesme „Even In My Darkest Days“ koja je, sudeći po publici, najviše utjecala na publiku u dvorani. Osvrćući se par puta oko sebe, shvatio sam da zadnjem bendu zapravo ima vidno manje publike nego za vrijeme nastupa drugog benda. S obzirom na stvarno kvalitetno odsvirane koncerte, još uvijek mi nije jasno kako se dogodilo da nije bilo neke primjetne kretnje u publici čak ni u prvim redovima. Čak ni u prvom. Tek pred kraj nastupa benda se nešto ljudi u prvim redovima pokrenulo. Nikako da shvatim tu našu domaću publiku, ali o tome drugi put. Što se tiče nastupa ove četvorke, tehnički je sve bilo na mjestu. Zvuk je također bio savršeno uštiman, tako da ovoga puta svaka pohvala ton majstoru za mix pultom, stvarno se nije imalo što prigovoriti. Bend je odradio jednu od najpreciznijih thrash svirki koju sam ikad vidio i s te sam strane bio oduševljen. S druge, većina pjesama prilično su slične jedna drugoj. Tako da osim što nije bilo neke vizualne dinamike na stageu, nije bilo puno ni glazbene. Instrumentalno, Sufosia je vrlo impresivan bend, točan kao Metallica dok su još mogli svirati kako treba. Vokalno, pjevač i frontmen benda, Davor Garašić, pjeva točno i onako kako želi. Meni osobno njegov vokal smeta, zvuči malo kao kad srednjoškolac pokušava pjevati Master of Puppets prije nego je mutirao do kraja. Također podsjeća na vokal Dave Mustainea, što vjerujem da će mnogi shvatiti kao kompliment, ali kako rekoh ranije, nikad nisam volio njegov bend. Osim toga, kontakt s publikom bio je vrlo oskudan i nekako awkward te je cijeli nastup izgledao nekako ukočeno. Ipak, za fanove Megadetha i starog thrasha, Sufosia će biti pun pogodak i svakako ih preporučujem svim ljubiteljima tog žanra. Nakon završetka nastupa pozvani su na bis i odsvirali još jednu pjesmu te tako još jedan Good Vibrations priveli kraju.
S obzirom na to da je publika ponovno razočarala, htjedoh baciti jedan rant ali to ćemo ostaviti za neki drugi put. Na kraju bih još jednom pohvalio neumornu ekipu Good Vibrationsa i u ime svih bendova koje su ugostili zahvaliti za priliku kakvu nijedan glazbeni program već dugo nije pružio u Zagrebu. DJ Kneža također je uvijek tu da spasi atmosferu nakon svirke čak i ako sve ne prođe dobro. Velika preporuka svima koji još nisu došli, srijedom navečer vam Vintage treba uvijek biti u vidu, nećete biti razočarani.
