Laibachove pjesme, sjevernokorejski snovi
22.12.2018. 16:59
U skladu s njihovom tendencijom subverzije svega što se može preokrenuti naglavačke, Laibach je objavio još jedan cjelokupni album obrada. Nakon „Let it Be“, „Sympathy for the Devil“, „Volk“ i drugih, ovog su puta oskvrnuli poznati „The Sound of Music“, preveden kao „Moje pjesme, moji snovi“. Dakle, obrada mjuzikla o bijegu od nacističkog režima pod dirigentskom palicom sastava koji je bezbroj puta optužen za fašističku propagandu. Treba li još što reći?
Geneza albuma vuče korijene iz njihovog kontroverznog nastupa u Sjevernoj Koreji. Naime, ovim se mjuziklom djecu u tamošnjim školama uči engleski – očito njihove vlasti nisu uočile ironiju. Dio pjesama je već tad izveden uživo, dok je drugi dio svjetlo dana ugledao tek u studiju par godina poslije. Sam pothvat je zanimljiv. Melodije su ugodne iako odišu Laibachovom prepoznatljivom elektroničkom hladnoćom.
Produkcija i zvuk kao i uvijek vrlo su klinički. Ostavljaju osjećaj distance između glazbe i slušatelja – baš kao na pravom političkom skupu. Produkcija je začudo i znatno mekša što se može zahvaliti mnogo širem dinamičkom opsegu nego na prošlim uradcima. Same obrade prate tipičnu Laibachovu formulu kojom uzimaju izrazito nevine skladbe i uspiju ih pretvoriti u nešto čega bi se i prava okupljanja te marševi mogli posramiti. Koliko god „Do-Re-Mi“ zvučao nježno na početku, već na pola puta se melodija izvrće i mami morbidnom fascinacijom. „My Favorite Things“ uspijeva benignu stvar poput nabrajanja omiljenih stvari učiniti zloslutnom, osobito kad se uzme u obzir prisutnost dječjeg zbora.
No, bez obzira na potencijal samog albuma, malo ga koči nedostatak prijašnje surovosti. Na trenutke album zvuči kao puka elektronička obrada, a ne kao lajbahovska. „So Long, Farewell“ je jasan primjer „izdajice“ režima. „Maria/Korea“ ispravlja taj prijestup stihom „How Do You Solve a Problem Like Korea?“ koji i ne treba baš pojasniti. Album završava s „Arirang“, korejskom narodnom pjesmom, i „The Sound of Gayageum“, primjerom sjevernokorejskog disca koji se baš i ne uklapa u ostatak albuma. Zato je „Welcome Speech“, snimka govora koji ih optužuje za neonacizam, apsolutni – da ne kažem totalitarni – šlag na torti.
Iako album posustaje na par mjesta, isplati ga se poslušati. Ako se netko dvoji treba li Laibachu pružiti priliku, „The Sound of Music“ dovoljno je blag uvod u njihov opus. Osobito za one koji odavno (odavno) nisu shvatili šalu.
Popis pjesama:
The Sound of Music*
Climb Ev'ry Mountain*
Do-Re-Mi
Edelweiss
My Favorite Things*
The Lonely Goatherd
Sixteen Going On Seventeen
So Long, Farewell
Maria/Korea*
Arirang
The Sound of Gayageum
Welcome Speech