From Another Mother i Epileptirov učinak
03.02.2017. 15:10
From Another Mother je glazbeni trojac sastavljen od novih pristaša na alternativnoj sceni s ovih prostora. Iako su se okupili sad već davne 2012. godine, postepeno su radili na svojoj glazbi te su upravo izdali svoj prvi album "Epileptir". Kombinirajući nekoliko sličnih – a i različitih žanrova – predstavljaju osam pjesama koje nude dovoljno sadržaja, ali i ideja u kojem bi se smjeru dalje mogao kretati njihov glazbeni opus.
Kako bi jasno demonstrirali kakvu vrstu glazbe sviraju, uvodna pjesma "Go left, right?" započinje laganom melodijom na gitari koja ostavlja dojam tajanstvenosti. No s vremenom početna nježnost počinje jenjavati, a nakon što se u potpunosti pritaji ususret nam dolazi izraženi kontrast proga kombiniran s grubošću noise rocka prije negoli se sve vrati u početni stadij. Sama po sebi nagoviješta što možemo očekivati od ostatka albuma što se može očitovati i kod "Free hugs" s blagim početkom punk intenziteta koji prema pravilima proga ubrzo mijenja tempo. Iako je glazba sama po sebi vrlo dinamična i gruba, vokal naginje nježnijoj strani u tom cijelom košmaru. Naglasak je na melodiji gitare, ali ne dolazi do ekscesa koji ponekad znaju zatomiti pristupačnost prog bendova. Da slučajno ne bismo imali mira, solaža pred sam kraj počinje pratiti pravilo post-rocka pridajući dodatnu zvučnu kulisu cijeloj stvari. Glavnoj strukturu "Dafine" čini noise rock koja također ne može izbjeći nestandardni tempo progresive, dok se dionice gitare uz sporadične pojave staccata i blage akustike isprepliću s tempom bubnjeva, stvarajući meditativnu teksturu i čineći pjesmu na trenutke neobičnom. Da nije sve u kompliciranosti pokazuje "Legend" gdje se znatno pojednostavljuje zvuk, više koketirajući s punkom. Tek poigravanje na bubnjevima daje naznake proga, a solaža shredom razvija daljnju post atmosferu. Sama pjesma je u suštini punk, a dodatna prisutnost tehnike neće nikoga zavarati.
Kad već govorimo na tehnici, produkcija albuma je dobra. Tonski ne pretjeruju ni u niskim, ni u visokim tonovima pa bismo mogli reći da glazba nije "preteška", ali ni "prevedra", već u nekoj zlatnoj sredini. Jedino mogu zamjeriti slaboj zastupljenosti vokala. Dok svi ostali elementi dolaze do izražaja, on je poput pozadinske kulise. Prisutan je, ali nije upečatljiv. Glazbeno je dovoljno reći da ima svega, no ne dominira uvijek isto. U "Eastok" tako prednjače post rock teksture na gitari, podsjećajući na svemirska prostranstva God Is an Astronauta ili početaka Sigur Rósa. Također je bitno istaknuti da to demonstrira kako je kod stvaranja teksture najbitnije konstantno razvijanje melodije koja nadomješta vokal. Time pjesma priča vlastitu priču – s notama umjesto riječi. Nadalje, "Sinister minister" je jasan pokazatelj koji su uzori posrijedi. Pomalo kaotična struktura kombinira tehniku The Mars Volte, neobične monologe Genesisovog Petera Gabriela i avangardnu narav gitare a la "Larks' Tongues in Aspic" King Crimsona, čineći hommage velikanima proga. "Pulverize" nastavlja kombinirati noise rock i ambijentalni space koji se izmjenjuju istovremeno stvarajući zvučni pejzaž prostranog bespuća prošaranog eksplozijama nastanka, dok nas "Slap out of it" iz svemirskih prostranstava vraća u prizemnije vode. Album je započeo blago i smireno, a ovdje završava dinamičkim žanrovskim prijelazima uz tek pokoji predah kako ipak ne bismo ostali bez zraka.
Tako se košmar vraća u početnu tišinu. U svakom slučaju je ovaj prvijenac dobar početak. Ima od svega pomalo, a konstantna isprepletenost žanrova jamči da neće doći do monotonosti. Možda u nekim trenutcima glazba sadrži i previše izmjena, ali je ionako stvorena za zahtjevniju publiku koja je na takve stvari naviknuta. Ako smatrate da glazba ne služi samo za opuštanje, poslušajte.
Popis pjesama:
01. Go left, right?
02. Free hugs*
03. Dafina
04. Legend
05. Eastok*
06. Sinister minister
07. Pulverize
08. Slap out of it
*Top pjesme
