"Crvotočina" - mračno i intimno štivo šibenskih podruma
19.04.2016. 14:44
Prije nešto više od mjesec dana, šibenska Diskodelija najavila je drugi album pod nazivom Crvotočina, a zatim ga predstavila videospotom pjesme "Samo". Sada je ovaj album već nekoliko tjedana svježe predstavljen slušateljima i, u usporedbi s prvijencem koji je star nešto više od dvije godine, možemo reći da je Diskodelija ponovno postigla ono za čime teži - isticanje sirovosti potpunom iskrenošću, žestinom i tvrdom glasnoćom. Sada je jasno da ovaj bend nema veliku potrebu isticati se vokalno pa je tako i većina ovog albuma satkana instrumentalno. Ipak, kada su te dionice u kombinaciji s glasom jasne, riječi nose veću žustrinu i jačinu kao i instrumentalni dio, a riječi tih pjesama kao da citiraju neku vrstu mračne poezije.
Diskodelija svoje temelje gradi u atomskom skloništu pod robnom kućom, a glazba koju stvara savršeno se poklapa s upravo takvim okruženjem. Vrlo je jasno i vidljivo da ovaj bend svakim albumom može napraviti nešto više, no instinkt me tjera na pomisao da su ovo već jedni iskusni glazbenici koji ne zadovoljavaju svoje potrebe u alternativnim hitovima, već gašenju agresije, emocija, izbacivanju nervoze i traženju ugode u tonovima pshodeličnih i energičnih post-rock tonova. Ovdje možemo pronaći puno utjecaja na njihovo stvaralaštvo, no najviše bih istaknula Liverpool i Manchester u doba 80-ih i blagu poveznicu tekstova s New Order. Upravo iz ovih nekih korijena pruža mi se Diskodelija koja nosi vlastito šibensko korijenje pružajući prikaz ondašnje pomalo tugaljive scene. Svi ovi temelji prodrmali su alternativnu šibensku scenu, a Diskodelija je time istaknula da nije sasvim usputan bend čije ćete pjesme isto tako usputno poslušati.
Album "Crvotočina" nastao je u samo tri dana, a materijal je snimljen uživo s namjerom da se ta žustrina i energija što iskrenije prenesu. Materijal čini sedam pjesama koje većinom, kao da treba još malo izbrusiti. Ulazak u album jako je energičan i vrlo je jasno da je temeljni cilj dečkima bio unijeti energičnost koju daju tijekom sviranja. Upravo to rade prvom pjesmom "Bomba" koja pri početku započinje sjetnim i dubokim vokalom, dalje se nastavlja u glasnijim vokalima te gasi rifovima pri kraju. Zajedno s tom pjesmom, u kombinaciji sa "Samo" i "Au", vokali su uglavnom istaknuti i ono što je zapravo najzanimljivije u ovome albumu je prisutnost doze balansiranja instrumenata i vokala, gdje dečki u nekoliko pjesama otpjevaju što misle i snažno to iznesu, a potom ponovno nastavljaju iživljavanjem na svojim instrumentima. Upravo je zato Diskodelija bend kojeg ćete preslušati poviše puta, a onda se u skladu sa svojom situacijom u potpunosti stopiti s njima samima. "Raspali" samim svojim imenom nosi i svoje djelo, a uglavnom je prožeta temeljem strofa - refren - strofa, gdje uglavnom dominira pomalo istrošeni gitarski rif. Zajedno uz nju, pjesme "Galeb" i "Mi" ne ističu se svojom posebnošću, već su ove tri pjesme kao jedna podijeljena u tri dijela, s izmjenjenim bas dionicama i gitarskim rifovima. Nadalje, ovdje je i "Boka" koja ima zanimljiv i sanjivo miran i mračan uvod u agresivniji nastavak u prisustvu vokala, no bez pretjeranog teksta jer on ovdje zapravo kao da i ne pripada. I na kraju, pjesma "Samo" savršeno zatvara ovo štivo "Crvotočine". Ova je pjesma najistaknutija različitošću, kako tekstom, tako i melodijom. Tekst sadrži dubinsku formu, kao i njegov videospot, a značenje prepuštam mašti i razradi teksta koji nosi snažnu ekspresionističku bit.
Zadnjim paragrafom želim samo navesti činjenicu da se ovaj album može promatrati kao umjetničko djelo u više njegovih grana. Dakle, svojim coverom kao da potiče ulazak u njihove priče koje se povezuju predmetom crvotočine, gdje glazbenici naturalističkim i ekspresionističkim temeljima pišu tekstove u obliku mračne poezije, a glazbom ujedinjuju sve ove grane.
Popis pjesama:
1. Bomba
2. Raspali
3. Galeb
4. Boka*
5. Au
6. Mi
7. Samo*
Top pjesme*
