photo: promo foto, credit:
Pogo jazz noir koncert – Blurt, Šumski i Peach Pit u Močvari
13.12.2025. 03:30
Blurt, jedan od najuzbudljivijih europskih bendova i najveća tajna britanske punk jazz scene nakon 17 godina vraća se u Zagreb, gdje će mu se 22. siječnja 2026. Močvari na stageu pridružiti Šumski i Peach Pit.
Blurt
Karizma je pojam koji se često olako spominje u opisima kojekakvih glazbenih bezveznjaka u nenadahnutim pokušajima privlačenja publike na njihove jalove koncerte. Ted Milton, frontman grupe Blurt, tom je unikatnom osobinom obdaren do te mjere da se ona u potocima slijeva s njega. Poput Ukletoga Holandeza kulerštine, ovaj bezvremeni engleski ekscentrik kroz ključna dekade XX. st. kroči prkosno, ostavljajući tragove natopljene plemenitom pljuvačkom na svemu čega se dotakne.
U raspojasanom Londonu 1960-ih i 1970-ih bavio se poezijom i lutkarstvom (Eric Clapton u svojoj autobiografiji spominje kako su mu tulumi s Miltonom promijenili život, a monthypythonovac Terry Gilliam angažirao ga je za rad na filmu “Jabberwocky“), da bi se 1979. pod utjecajem punk eksplozije primio saksofona i osnovao Blurt kao ispušni ventil svih svojih kreativnih stremljenja. Glazbeni okvir grupe definiran je od samoga početka – hipnotičke repetitivne fraze bubnja i gitare (najdugovječniji gitarist je Steve Eagles iz grupe Satans Rats, poznate svim kolekcionarima opskurnoga 1977. punka) Miltonu služe kao podloga za neurotične trzaje saksofonskih riffova i poetskih provokacija.
Manijakalni intenzitet njihovih ranih nastupa osigurao im je kratkotrajni ugovor s manchesterskim Factory Records, ključnom etiketom post-punka (još jedan izlizani pojam), da bi ubrzo nakon toga krenuli vlastitim krivudavim putem uz bezbroj neovisnih izdanja u žanru koji je lakše definirati asocijacijama, nego uobičajenim kategorizacijama (iako su ga neki domišljati Zagrepčani jednom nazvali pogo-jazz-noir).
Blurt su stari zagrebački gosti – prvi puta su svirali 1991. u Galeriji SC, zatim KSET-u i Teatru &TD, a najviše puta u Močvari, gdje je Milton, osim s Blurtom, nastupio i sa svojim lutkarsko-glazbenim projektom „In a Kharms Way“, posvećenim njegovom omiljenom piscu Daniilu Harmsu. Milton je velik štovatelj Močvarinoga ilustratora Igora Hofbauera koji je napravio omote za čak 5 ploča Blurta, kao i mnogobrojne plakate, a njegov se lik često nalazio kao motiv i njegovih drugih ilustracija. Ted Milton je sa saksofonom gostovao i na dvije pjesme grupe Šumski na albumu „Ostrvo ledenog kita“.
Dok bendovi iz tog vremena danas povremeno organiziraju reunion, Blurt kroz preko 45 godina neprekinute karijere, uz turneje na koje odlaze isključivo vlakom (i koje godinama najavljuju kao posljednje), dosljedno plivaju istim onim mutnim vodama u kojima se brčkaju primjerice Tom Waits, Ian Svenonius, The Residents, Sleaford Mods i ostali bezkompromisni izvođači kojima su vlastita pravila važnija od onih nametnutih. Ted Milton sa svoje 82 godine još je uvijek mlađi od svih u publici, a autentičnost i uvjerljivost Blurta je nenadmašna.
Šumski
Album benda Šumski „Ostrvo ledenog kita“ zorno je opisao Gerard Van Herk, frontman legendarnih kanadskih Deja Voodoo, jedinoga sludgeabilly benda na svijetu: „Sounds like it would get people from a bunch of different music backgrounds to dance together“. Jonathan Richman izjavio je da mu se sviđa pjesma „Javor“. Ted Milton nije ništa komentirao, već je na tom istom albumu ispuhao nekoliko ekspresivnih tonova svoga saksofona. Dok Mance članove benda ponekad stidljivo pita što što ima novo sa Šumskima, Mike Watt je bend već dva puta pozvao u svoju radio emisiju da sami izvijeste o tome. Šumski u posljednje vrijeme snimaju glazbu za crtane filmove i razmišljaju o novom albumu. U trenutku predaha, radosno će se produžiti svojim idolima Blurt na pozornici najmočvarnijega kluba na svijetu, gdje će se moći osjetiti podzemlje 1990-ih, čemer 2000-ih, beznađe 2010-ih i crnilo 2020-ih, isprepelteno i upakirano u odgovarajući ethno-cosmo-afro-indie-post-ovo-ono-kraut- psychedelic rock, a ponekad i pop, štogod to značilo.
Peach Pit
Peach Pit, osnovani 1994, od samih su početaka jedinstvena pojava na sceni, hrabro svirajući isključivo instrumentalnu glazbu, duboko uronjenu u nasljeđe avangardnoga rocka, noisea i free jazza, korespondirajući pritom, kao vjerojatno jedini bend u Hrvatskoj, s tada aktualnim i u svijetu najuzbudljivijim pravcem post-rockom. Zvukom su srodni bendovima kao što su Tortoise, The Jesus Lizard, Mogwai, ali i Captain Beefheartu i Derek Baileyu. Omiljeni bend Ivice Baričevića – Bare, jednog od utemeljitelja domaće alternativne scene, izdali su 1999. za njegovu etiketu Earwing Records svoje prvo službeno izdanje „Suspicious Cargo“, kolekciju minimalističkih pjesama. Spomenuti minimalizam, kao i maštovitost i ispreplitanje utjecaja širokoga glazbenoga ukusa članova benda, hipnotičnost riffova i kompleksne kompozicije čine Peach Pit i dan danas jednim od najzanimljivijih domaćih bendova, čija bi se glazba slikovito mogla opisati kao opasno i uzbudljivo putovanje egzotičnim predjelima. Bend je jednako uporan u profiliranosti svog izraza, koliko i u nezainteresiranosti za samopromociju i „karijeru“. Po tome su najbliži svom fanu Manceu, legendarnom zagrebačkom autsajderu, koji već godinama ne nastupa, no s njima je prije par godina nenajavljeno nastupio.
Ulaznice su dostupne putem mochvara.hr.
