Vije-sti

Vizualno prekrasna Mala sirena u Žar ptici

Vizualno prekrasna Mala sirena u Žar ptici

Andersenova „Mala sirena“ više je puta ekranizirana, prilagođena za kazalište i uglazbljena, od čega je najpoznatija verzija, poznata i onima koji mjuzikle ne vole, ona Disneyjeva. Izvedba koju je u Žar ptici pripremila redateljica Iva Srnec sa Wrightom, Menkenom i Ashmanom veze nema – osim onih neizbježnih u vidu elemenata osnovne priče – već se radi o sasvim novoj interpretaciji iz pera Marijane Nole (dramatizacija i songovi) i Stanislava Kovačića (skladatelj).

Osnovna premisa je ista: Mala sirena (Ariana), najmlađa kćer kralja mora (Neptuna) želi iskusiti čari života na kopnu. Otac negoduje, popusti, ona ugleda nekog dokonog princa, zatelemba se, odlazi do zle morske vještice koja joj omogući da postane čovjek dovoljno dugo da zevede princa, no pritom izgubi glas. Uslijede zavrzlame koje kulminiraju narodnim veseljem.

Srećom, to narodno veselje ne obuhvaća vjenčanje Ariane i princa Leopolda, već Ariana pušta princa da se oženi djevojkom koju zapravo voli. Poneki iz publike su na tu promijenu negodovali, no hvala Neptunu da je Srnec odlučila odbaciti Disneyjev kraj koji traži ljubav pod svaku cijenu – njena Mala sirena je znatiželjna, ali dovoljno pametna da stane na loptu kad sve krene nizbrdo. Razriješenje je zbrzano i pomalo nepotrebno gura na opći happy end preko nezgrapnog dijaloga, ali ne smijemo zaboraviti da se radi o predstavi koja je primarno namijenjena djeci. Imajući to na umu, agencija koja je dana Ariani je za svaku pohvalu, kao i opći prikaz prave ljubavi kao one koja ne očekuje išta zauzvrat. Ako djeca moraju išta naučiti od predstave, Srnec nije mogla odabrati bolju poruku.

Scenski prikaz podmorja i dihotomija more/kopno su prekrasno i inventivno prikazani, u čemu Srnec zasluge dijeli sa scenografom i kostimografom Patriciom Alejandrom Agüerom Mariñom, čija su jednostavna ali efiksna riješenja izvrsno dočarala vodene dubine, brodove išamarane valovima, plaže okupane suncem i kaotične dvorove.
Od glumaca posebice treba istaknuti Berislava Tomičića, koji se odlično prebacivao između uloga uznemirenog kralja Mauricija i brižnog kralja Neptuna, uspješno oduševljavajući sve prisutne svojim ekstravagantnim manevrima u jednom trenu i autoritetnim upozorenjima u drugom. U tom skakutanju su me pridružili i ostali glumci (sa varirajućom uspješnošću), posebice Petar Atanasoski, koji doduše nije uprizoravao toliko dijametralno suprotne likove, no ipak je uspio prizvati jasne, odvojene i, najbitnije, zanimljive osobnosti i kao Fabio i kao Pavao.
Dok se ne radi o velikoj ulozi, Stanislav Kovačić je stajao sa strane kao maestro Hobs, hobotnicoliko stvorenje koje je promatralno radnju, povremeno zasviralo i, s vremena na vrijeme, posegnulo za Arianom želeći joj pomoći, no ne mogavši. Lik je u suštini nebitan za samu radnju, no svojom pojavom i minimalnom interakcijom doprinosio je podmorskoj atmosferi i služio kao poveznica između radnje i glazbe. A glazba, za ovu dramsku formu pomalo bitna, je priča za sebe.

Iako se radi o mjuziklu, malo je vjerojatno da će itko izaći iz kazališta pjevušeći melodije iz ove Male sirene. Glazba na dijelove izvrsno dočarava atmosferu i stanje likova – posebice jeka nota u podvodnim scenama, kao i čitava scena plesa na prinčevom dvoru – no većinu vremena samo popunjava prostor između dijaloga. Služi svrsi, glumci dobiju priliku malo zatitrati glasnicama (što Petra Vukelić i Sanja Crljen izvrsno rade), ali nitko se time pretjerano ne usreći. Nije do njihove izvedbe, što se posebice osjeti čim se prisjetim kaosa od Les Misérables u Lisinskom ranije ove godine. Glumci sasvim lijepo zvuče, artikuliraju i prenose emocije, glasovi se dobro preklapaju, ali nema tu nekog materijala koji bi bio pretjerano vrijedan pozornog slušanja.
Ostaje još jednom pohvaliti redateljicu – koja uz stalni kazališni rad mukotrpno radi i u svojoj dramskoj udruzi „Točka na i“, režirajući danonoćno amatere i profesionalce – i nadati se da će njen sljedeći mjuzikl imati glazbenu podlogu koja će biti vrijedna onoga što se odvija na sceni.

 

                                                                                                                                                                                                                                                       Juraj Belošević

sound-report.com
sound report

Glazbeni magazin o domaćoj nezavisnoj sceni