Specijal

NEKAD I DANAS: Božićne pjesme

NEKAD I DANAS: Božićne pjesme

Božićne pjesme, bili njihov obožavatelj ili ne, svake godine početkom prosinca postaju neizbježna zvučna kulisa gdje god se nalazili. Kafići, šoping centri, televizijski, radijski programi i sve vrste reklama 'naoružaju' se božićnim melodijama i podsjećaju nas na to da je vrijeme da se uživimo u blagdansko raspoloženje.

It's the most wonderful time of the year” pjevao je još 1963. Andy Williams u jednoj od najpoznatijih božićnih pjesama svih vremena, a naslov te pjesme zapravo bi trebao biti zajednički nazivnik svih božićnih pjesama i sukus osjećaja koji se njima pokušavaju prenijeti. Vani je hladno, a vi se nalazite u toplini doma, okruženi obitelji i prijateljima, kuća miriši po kolačima, lampice na boru se reflektiraju u šarenim ukrasima, na televiziji je “It's a Wonderful Life”, “Sam u kući” ili neki drugi božićni filmski klasik te je na trenutak sve nekako u redu sa svijetom bili religiozni ili ne (jer Božić odavno više nije samo vezan za religiju). Velik broj ljudi Božić pamti ili zamišlja po nekim od sličnih trenutaka koji kao da su preslikani iz “Coca-Coline” reklame ili nekoj svojoj verziji blagdanske idile i rado ih se prisjećaju, a božićna glazba ima snažnu sposobnost prizvati ta sjećanja. No koja je njihova tajna, zašto su toliko 'catchy' i popularne pa čak i ako ih ne volite teško vam ih je izbaciti iz glave? Božićne pjesme su nešto poput šećera, “dizajnirane” su da u slušateljima pobuđuju osjećaje radosti, topline, a ponajviše nostalgije svojstvene samo ovom dobu godine. Ako bi na predblagdansko i blagdansko vrijeme gledali kao na dar zapakiran u šareni ukrasni papir, božićne pjesme bile bi crvena vrpca kojom je omotan.

Hrvatska je bogata božićnim običajnima i božićnim pjesmama, a svaka regija posjeduje svoje karakteristične napjeve koji su nastajale stoljećima i razvili se iz pučkih pjesama te predajom s koljena na koljeno poprimile oblike u kojima ih danas poznajemo. Neke od najpoznatijih tradicionalnih hrvatskih božićnih pjesama su Svim na zemlji, Radujte se narodi, Kyrie eleison, a recimo U se vrime godišća i Tiha noć preuzete si iz drugih naroda i s vremenom su se udomaćile. Zanimljivost je da je 1927. godine tvrtka Edison-Bell-Penkala (koja se između ostalog bavila i proizvodnjom gramofona) prvo javno snimanje na daljinu u Europi i treće u svijetu snimila u zagrebačkoj Katedrali. Na ovom događaju okupilo se oko 2000 znatiželjnika koji su htjeli posvjedočiti senzaciji tehnike, a snimljene su pjesme “Narodi nam se kralj nebeski” i “Tebe Boga hvalimo” u izvedbi članova bogoslovskog pjevačkog društva “Vijenac”, Koralisti katedrale, muški zbor zagrebačke opere te članovi mnogih zagrebačkih zborova. Snimanje se dogodilo 4. prosinca, a ploča je izašla tri tjedna kasnije pred sam Božić te se taj album smatra početkom božićne diskografije.

Dok su u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata u svijetu nastajale neke od najpoznatijih božićnih klasika poput “Rockin' Around Christmas Tree”, “Jingle Bell Rock”, “Let It Snow! Let It Snow! Let It Snow! “, “White Christmas” i druge, u Hrvatskoj odnosno tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, prva gramofonska ploča s hrvatskim pučkim božićnim napjevima nakon rata tiskana je tek 1966. godine. Riječ je o ploči “Božićne pjesme” u izvedbi Hrvatskog seljačkog pjevačkog društva "Podgorac" u nakladi Jugotona. U vrijeme bivše države veliku popularnost stekao je božićni album Krunoslava Kiće Slabinca “Christmas With Kićo” (1983.), a čije izdavanje se s obzirom na tadašnju političku klimu smatralo podosta hrabrim potezom. Ta kompilacija koja je danas smatrana klasikom diskografije, prodana je u preko pola milijuna primjeraka.

S devedesetima došlo je do procvata autorskih božićnih pjesama u Hrvatskoj. Prema mnogima, najpopularnije domaće božićne pjesme svih vremena su “Sretan Božić svakome” u izvedbi Fantoma i “Božić dolazi” Srebrnih krila. Od tada pa do danas domaći izvođači prate iste trendove kao i strani te su gotovo svi u svojoj karijeri obradili neki od ili pokušali stvoriti novi budući klasik. Računica tu u potpunosti stoji, ako napravite kvalitetnu božićnu pjesmu (ili barem dojmljiv cover) tantijemi za prosinac se fino podebljaju. Sljedeći primjeri teško je primjeniti na našu scenu koja je relativno mala, ali poznat je podatak da Mariah Carey svakog prosinca samo na temelju planetarnog hita “All I Want For Christmas Is You” zaradi između 600 000 i milijun dolara  , tako da vas teoretski samo jedan božićni hit dijeli od doživotne financijske situiranosti. Da je božićna ludnica zahvatila razne žanrove na našoj sceni pokazuje i “Božićna” Bolesne braće & Tram 11 i jedan malo drugačiji “Božić dolazi” koji potpisuje punk bend Diletanti.

 

Iz godine u godinu katalozi naših izvođača pune se božićnim pjesmama, ali rijetko koja se “primi” i postaje dugoročno prepoznatljiva. To nije fenomen ograničen samo na Hrvatsku te se često postavlja pitanje zašto uz ovoliki priljev novih, nije bilo velikog autorskog božićnog hita nakon već spomenutog “All I Want For Christmas Is You” koji je objavljen prije čak dvadeset i sedam godina, a vrhove glazbenih top lista redovito svake godine zauzimaju klasici stariji do pola stoljeća i više? Odgovor bi ponovno mogao ležati u onom čarobnom sastojku božićnih pjesama – nostalgiji. Stereotipni božićni ugođaj bazira se na 'dobrim starim vremenima' i nasljeđuje se generacijski. Ono što smo slušali i gledali kao djeca možda je objavljeno upravo te godine, a možda za vrijeme djetinjstva naših roditelja koji svoje idilične božićne uspomene (ili želje) vežu za određenu pjesmu. S vremenom tom sadržaju koji nam se otisnuo u sjećanje gravitiramo i mi zbog sličnih asocijacija. S toga je za pretpostaviti da će neka od božićnih pjesama koja je izašla u posljednje vrijeme za nekoliko desetljeća i sama postati klasik jer je to proces koji zahtjeva vrijeme, naravno ako ju prvenstveno prepoznaju radiji, a u današnje vrijeme i publika na streaming servisima.

Ima li onda smisla raditi toliku količinu božićnih pjesama? Izvođačima je svakako korisno u rukavu imati barem jednu božićnu pjesmu jer su velike šanse da će zbog potrebe za pluralitetom u programu biti uvrštena na neku od brojnih playlista, a isto vrijedi i za diskografske kuće. Publika će na kraju sama odabrati što će puštati u svojim domovima, no na javnim mjestima okupljanja sigurno će “uloviti” i neke od novih, a u tom moru božićnih pjesama možda se kriju neki novi Fantomi ili ako stvarno imaju sreće, neka nova Mariah.

 

Mirta Klarić
Mirta Klarić

Urednica odjela razvoja, produkcije i realizacije zabavnog sadrzaja