Book report: Sve, samo ne romantika – ali, to je jedino što želim znati!
18.11.2018. 17:21
Priča o bendu Elemental ovjekovječena je između korica knjige “Sve, samo ne romantika”.
Malo sam se dvoumila trebam li pisati bilo kakav kritički osvrt na prvu knjigu kolege glazbenog novinara, Marka Podruga, budući da sam svjesna veličine, značaja i zahtjevnosti posla, no ipak bih prijateljski istaknula nekoliko “mjesta za napredak”. Ovo nikako ne umanjuje važnost ili osporava kvalitetu iste, već istovremeno kao slušatelj, glazbeni kritičar, ali i kao žena, želim znati puno, puno više od ponuđenog.
Želim znati što se zapravo skrilo iza mnoštva iznesenih formalnih činjenica o izlascima albuma i odlascima članova. Želim romantiku, želim dramu, intrigu. Želim meksičku sapunicu, jer, da nisam čovjek iz industrije već samo običan fan benda, upitno je koliko bi mi zanimljive bile veoma oprezno iznesene priče, sa stalnom bojazni hoće li nekoga uvrijediti. A kada stvari postanu paprene, tada se naglo mijenja tema.
Paralelno gledam Remi kako razvaljuje u “A strani”, senzualnost vokala i strastvena emocija koju donosi na pozornici nije nastala preko noći. Tu je veliko životno iskustvo s mnogo uspona i padova koji su esencijalni kako bi se formirao karakter žene koja je danas uzor nekoliko generacija hrabrih buntovnica. Da njena “bahatost” dolazi iz nesigurnosti, zanimljiv je izneseni podatak, no odakle zapravo dolazi ta ista nesigurnost? Kako se ova glazbena ikona bori sa svim nedaćama svijeta, odakle crpi snagu da i nakon dvadeset godina na sceni ne odustaje od vlastitih ideala? Ljubavna priča nje i Shota kao samo priznanje postojanja ostavlja čitatelja gladnim i žednim za detaljima, gladnim za romansu i za vidljivu korelaciju sa samim pjesmama, stihovima koji su oduvijek bili iskreni i direktni. Možda se muškarcima ovakve “male stvari” ne čine toliko bitnima, vjerojatno ih niti ne primjećuju, no unošenjem više emocija i strasti u samu priču, osim na zanimljivosti, biografija bi zasigurno mogla postići i veći komercijalni uspjeh.
A tko su ostali članovi? Tko su oni zapravo, u duši, osim imena i prezimena te glazbenog portfolija u smislu bendova u kojima su svirali? Kako se njihov duh odražava na glazbu Elementala, kako međusobno funkcioniraju na pozornici, i, ima li nekih anegdota koje su doživjeli radeći u bendu?
Tko su njihovi fanovi, osim frajera iz Srbije koji je tri sata tražio Boogaloo? Kako fanovi diljem regije reagiraju na njihove nastupe, kako reagiraju na nove pjesme, kakve kritike I pohvale bend od njih dobiva?
Odakle velika ptica na Reminim leđima, kako je nastala “Malena”, zašto je mnogo puta nakon koncerta u kombiju plakala, kako se ponovno dizala i smogla snage da krene dalje? Zašto je počela brijati na yogu ili veganstvo? Tko je frajer koji je inspirirao “Vertigo”? Kako su se borili sa dvadesetima i tridesetima? Kako i zašto je nastala umjetnička organizacija Elemental? Koje su osjećaje proživljavali prije, za vrijeme i nakon velikog koncerta u Domu sportova? Što se događa u backstageu? Koji je njihov najgori koncert, je li ikad itko pao na bini? Možda su ovo na prvi pogled plitke i sladunjave stvari, no svakom prosječnom čitatelju ovo bi zasigurno bio šlag na torti.
Knjiga je upravo ono što naslov kaže – sve, samo ne romantika. A romantike itekako fali. Romantike i ljudskosti. Ovako je samo Wikipedia na dvjestotinjak stranica (enciklopedija?) koju je napisao dobar, pomalo zbunjeni frend.
Skidam kapu kolegi Podrugu na radu i trudu. Projekt ovakve vrste nije mala stvar, knjiga je lako čitljiva; čitatelja lako uvlači u paralelni kaos životne priče benda i simpatične borbe autora sa strukturiranjem biografije istog. Svakako velika preporuka za jesensko-zimsko štivo.
Ali ja želim romantiku.
