Najbolji domaći albumi iz 2020. prema odabiru uredništva portala Sound Report
22.12.2020. 09:46
2020. donijela nam je pregršt zanimljivih glazbenih izdanja. Možda čak i više nego ikad. Čitatelji Sound Report portala u velikoj su anketi odlučili da je album godine „No King“ grupe One Possible Option, a uredništvo je sada odabralo svoje favorite. Budući da nam je uistinu teško odabrati najboljeg, odabir albuma naveli smo abecednim redom.
Alejuandro Buendija - "Škrinja"
U 12+1 stavaka Alejuandro Buendija pripovijeda o tajnama koje su procurile iz škrinje, bolje reći Pandorine kutije. I premda autor većinu vremena nastoji djelovati samo kao neutralan pripovjedač, često se ne može oteti dojmu i ne izraziti vlastito mišljenje. A kada se to dogodi, onda na vidjelo izlaze sve javne tajne, ono što mnogi žele, ali se ne usude reći javno. Alejuandro je promatrač zbilje, stvari ne uljepšava niti nagrđuje, opisuje ih onakvima kakve one uistinu jesu, često alegorijama koje su neopisivo simpatične, istovremeno tragikomične, a tako svakodnevne i, nažalost, bliske nam. Toliko bliske da ni “Gang Bang 2020” ne zvuči više nimalo vulgarno ili groteskno, a “Amerika” stoji kao već odavno potvrđena priča koje se, doduše, uvijek dobro podsjetiti. Jer, svi imamo neku “Dijagnozu”, a onaj koji ju nema ima još veću, jer taj nema nikakvih “Problema”. I kapitalizam i katolicizam i socijalizam, svaki -izam na svoj način, pronašao je mjesto na ovom albumu, ravnopravno i suvereno. Prihvaćen i obrađen baš onakav kakav jest, sa svojim vrlinama i manama, jer, znate onu, “ma, najbitnije je da je dobar u duši”. (Maja Trstenjak)
Ovakvu kombinaciju zasigurno niste očekivali. Zamislite hrvatsku pop glazbu osamdesetih i devedesetih u jednom albumu. Mislite da je nemoguće? BluVinil je to učinio mogućim. Dok mnogi mladi glazbenici, u nadi postizanja sigurnog i brzog uspjeha u domaćem radijskom eteru i općenito na sceni, pribjegavaju dobro poznatim formulama i godinama ne izlaze iz zone ugode, nakon čega se bespovratno izgube u moru zaborava, BluVinil uzima tu istu formulu i uspješno ju okreće u svoju korist. Velika doza ironije i jako, jako dobra zabava rezultirala je s devet novih pjesama koje bi, da su objavljene u osamdesetima, danas uživale kultni status, a dečke iz grupe veličalo bi se poput svih ostalih heroja kultnog novog vala. Zapravo je nevjerojatno koliko su hrvatsku glazbenu učmalost i dosadu, repetitivni ritam koji se tvrdoglavo ponavlja posljednjih tridesetak godina i ne daje priliku novim i kreativnim umjetnicima mjesto pod suncem, okrenuli u svoju korist. (Maja Trstenjak)
Zbog nešto inteligentnijih sarkastičnih rješenja u versovima njegovo stvaralaštvo još uvijek nije lansirano na sam vrh, jer, ovdje se ne radi o pomodnom tutururutu tutururutu trepu koji će preko noći završiti na vrhu YouTube trendinga, već o nešto kvalitetnijem pristupu koji je više nalik na svjetske velikane nego na “mala voli bmw” lokalne spike. Ironiju materijalizma Bore predstavlja na mnogo opušteniji način, stvarajući personu koja pažljivo hoda po rubu između dobre zezancije i društvene kritike, zbog čega će ga svaka strana moći shvatiti i čuti samo onako kako ona to želi. Što je, komercijalno gledajući, zapravo najbolja opcija, zar ne? Radi se o skillu kojeg bi mnogi regionalni treperi željeli postići, ali obično rezultira kao preveliki cringe. Bore balansira jednostavno, opušteno, pritom se i očito dobro zabavlja. (Maja Trstenjak)
Neustrašivi su to borci, ako malo odvrtite film unazad, svojevrsni idealisti i vječni optimisti čiji je obraz nakon svih ovih godina čist, iskren i neiskvaren. Njihov put nimalo nije bio lagan i jednostavan, ona „preko trnja do zvijezda“ njihova je svakodnevica, no bez obzira na sve, oni vjeruju u svoje, u dobru i u zlu. I zato je danas u potpunosti opravdano reći kako je grupa Elemental postala svojevrsni legendarni akter domaće glazbene scene na koju je neosporivo utjecala, tijekom godina ju kontinuirano oblikovala glazbenim, ali i aktivističkim djelovanjem, razvijajući se, gradeći svoju priču s nogama čvrsto stojeći na zemlji, a upravo taj duh prisutan je na njihovom najnovijem studijskom izdanju, svojevrsnoj priči o zagrebačkoj svakodnevici, jednostavno nazvanim „Ilica“. (Maja Trstenjak)
Ponekad se čini kao da je bosanskohercegovačkim umjetnicima imanentno da tako jednostavno i s puno žara prozivaju one koji su to zaslužili, promiču ideju ljubavi, tolerancije i jednakosti te pričaju svakodnevne priče najobičnijih ljudi. Kada netko drugi pokuša isto, rezultira potpuno banalnim, usiljenim i umjetnim. Ova je sarajevska trojka svojim djelovanjem počela kreirati veoma jaku i sve ozbiljniju supkulturu te se s punim pravom možemo sve češće preispitivati o tome je li zapravo riječ o supkulturi ili samo kulturi. Kako god, ima nešto u tim Sarajlijama. (Petra Miloš)
“Njen je debitantski album "I Glow" nadmašio sva očekivanja. Ona su, doduše, uistinu bila visoka, no glazbena progresija, atmosfera i poetičnost koja se dogodila u cjelini ovih devet pjesama, publici je dala jedno od najkvalitetnijih, ako ne i najkvalitetnije izdanje kantautorica ovog područja. Ovo je lagani moderni pop, pitak i britak, kakav bi istovremeno u svom opusu zasigurno poželjele imati i Lana del Rey, Florence Welch, Katy Perry, Taylor Swift ili Adele. Bez imalo pretjerivanja, Je Veux, pokazala je svoju ranjivost i snagu, u potpunosti se ogolila pred publikom i iz svoje najdublje srži duše iznjedrila glazbu. Jer, ovako zvuči život žene koja hrabro putuje životom, ide vlastitim putem i ne odustaje od njega. Na trnovitom putu koji je određen samo za jedinstvene javljaju se razne svakodnevne sitnice koje također čine život, koje je provukla kroz pjesme i učinila ih još življim, dinamičnijim i uvjerljivijim, bez imalo kompromisa ili pokušaja skrivanja bilo kakvih detalja. (Maja Trstenjak)
Mark Mrakovčić - "Breeding Black Sheep"
''Breeding Black Sheep'' debitantski je album kojim je Mark istupio iz ''sjene'' tuđih glasova, a činjenica da je sam radio glazbu, tekst, produkciju, snimanje, miks i master može nas jedino ostaviti razjapljenih usta i uzrokovati da se zapitamo ,,Čekaj, kak'?!''. Ako je sve ove godine ''uzgajao crne ovce'', uspjelo mu je. Čovjek je izbacio album. Slušatelji se sada jedino mogu žaliti na to da album prekratko traje, jer 20 minuta i 54 sekunde nisu dovoljne, pa nam samo preostaje kliknuti ''repeat''. Čitav album prožima vibra šezdesetih, i to u stilu nekih najvećih svjetskih rock imena, poput Beatlesa. Vrlo je pitak, ali nipošto ne jednostavan. Čini mi se kako je Mark tijekom vremena svoje refleksije uspješno pretakao u glazbu, i zato su pjesme, čak i one ozbiljnije ili pomalo depresivne tematike, na kraju postale vrlo vesele i upbeat. (Katja Jukić)
U nemanjinom kozmičkom disku žurka nikada ne prestaje, premda u srži nosi dozu melankolije i nedorečenosti koja je izvrsno pretvorena u umjetnički prikaz inspiriran Tibetantskom knjigom mrtvih. Thai funk, italo disco, chicha cumbie, anatolijski rock, dub i afrobeat službeni je opis žanra ovog albuma. Zvuči prilično kompleksno, pomalo te i posrami, jer ovakva definicija zvuči poprilično egzotično, no jednom kada se prepustiš, i uđeš u psihodeličan disko otvaraju ti se potpuno novi pogledi i jednostavno počneš uživati u ovom osvježenju na sceni. Osjećaš se živim. (Maja Trstenjak)
Repetitor - "Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji"
Svake četiri godine možemo očekivati ove 3 stvari: Olimpijske igre, predsjedničke izbore u SAD-u i novi album Repetitora. Ove nas je godine globalna pandemija lišila mogućnosti da gledamo najbolje svjetske sportaše u borbi za medalje, izbori u SAD-u bili su vatreniji nego prije (i teško je reći jesu li zapravo završeni), ali zato je Repetitor ostao konstanta i podario nam svoj četvrti studijski album „Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji“. Ovaj beogradski trojac već godinama slovi kao jedan od najboljih balkanskih bendova. To dokazuju izbacivanjem albuma koji su uvijek dobri te live nastupima poznatima po žestini, gužvanju i pravoj rock n' roll zabavi. U njihovom se žestokom alternativnom zvuku čuju raznoliki utjecaji, poput Black Sabbatha, Sonic Youtha ili EKV-a, a unatoč tim sličnostima i dalje su svoji. Oni jednostavno beskompromisno furaju svoj film i odlični su onome što rade. (Ivana Ramljak)
She Loves Pablo - "Death Threats From Future Self"
Novi album sam dočekala u razdoblju u kojem sam relativno često vrtila njihov drugi (i meni osobno najdraži) album „Burn And Levitate“. Možda je to bila podsvjesna priprema za novi album. Prvi singl „Houdini“ je bio izvrstan uvod u novo izdanje. I kakvo je to samo izdanje! Vjerojatno najbolji i najsvježiji album do sad kojim Pablovci šire granice svojeg zvuka, ali zadržavaju svoju esenciju, ono što ih čini posebnima. Korijene i dalje vuku iz svojeg tradicionalnog stoner prizvuka, ali su se proširili i na teritorij grungea, čak i sludgea. (Ivana Ramljak)
Najluđi i najprogresivniji dosad, ovaj nam album donosi đuskanje iz budućnosti. Nadam se bliske budućnosti. Riječ ''skalamerija'' predstavlja predmet, spravu ili građevinu koja je napravljena nevješto, odnosno sklepanu gomilu predmeta koja bi trebala imati neku svrhu. Simpatično je i vrlo domišljato, ali i lažno skromno, što su upravo taj termin povezali sa svojim albumom jer mislim da je ipak ispalo kako je on jedna smislena cjelina, ako bi se itko uopće i smatrao kompetentnim za određivanje onoga što jest, a što nije smisleno u ovakvom svijetu. Uostalom, vidljiv je i koncept nastao protezanjem motiva tuge i nedostižne ljubavi koji se kanaliziraju kroz glazbu u nadi da će upravo ona pružiti utjehu. Svemirko se u svom trećem izdanju potpuno oslobodio i donio nam jedan ludi, plesni te lirički jako, jako zanimljiv, emotivan i šaren album. Vjerujem kako vam na prvo slušanje neće biti u potpunosti jasno što se tu događa, ali obećajem da se svakim novim slušanjem stvari čine puno jasnije i smislenije, zato, između ostalog, preporučam repeat. (Katja Jukić)
Nema tog aspekta društvenog života koji na ovom albumu nije dobio počasni vers. Bez dlake na jeziku, izuzetno spretni i kreativni, jasno i glasno progovaraju o lokalnoj svakodnevici dok se nisu štedjeli ni na političkim temama. Tako je pjesma “Stoka sitnog zuba” najveći potencijal albuma. Zbog će eksplicitnog karaktera vjerojatno vječno ostati dio undergrounda, no radi se o jednom od najboljih dostignuća splitskog hip hopa, baš kao i pjesma “Lito je” u koju su uspješno uguzili refren poznate pjesme Matka Jelavića “Na plavom Jadranu”. Nevjerojatne pjesme koje su savršen odraz trenutka, današnjice i sveprisutne indiferentnosti društva, uz, naravno, veliki, veliki potencijal za nastupe uživo. "Nemoj me dirat" je hit. (Maja Trstenjak)
Ako je itko imalo posumnjao u uspjeh i veličinu glazbenog umjetnika koji se krije iza pseudonima “z++”, njegov će ga drugi studijski album “zauvijek” razoružati i navesti da shvati da je na domaćoj glazbenoj sceni došlo do jedne velike promjene i početka nove ere. Album je ponovno zaokružena cjelina, i to u trajanju od punih četrdeset i pet minuta, stoga je materijala za preslušavanje i više nego dovoljno. Što je i pohvalno, budući da slušatelj tako ne može otkriti sve detalje već pri prvom slušanju, nego ipak zahtjeva određen angažman kako bi se djelo pravilno upilo u cjelini. Produkcijski je izbrušeno do savršenstva, uz mnogobrojne detalje koji dodatno naglašavaju atmosferu i stvaraju trenutak iznenađenja koji dodatno zaintrigira i povećava interes za svaki pojedini segment albuma. Zreliji zvuk uz jasnu viziju, savršenu produkciju te iznimnu i inovativnu kompoziciju, navest će “ulice” da budu još glasnije, jer z++ je na sigurnom putu prema vrhu. Zagrebački festival, Porin, RockOff... Neka igre počnu! (Maja Trstenjak)