Andrea Bocelli u Čudesnoj šumi
03.09.2018. 06:24
Ako želite veliki crossover show za mase, prije svega trebate fascinantnu pozornicu.
Andrea Bocelli u zagrebačkoj Areni je kul stvar za samozavaravanje prepotentnih Hrvata koji se žele hvaliti da "slušaju klasiku", ali isti taj Bocelli usred berlinske šume je znatno više kul.
.jpg)
foto: Andrea Bocelli, credit: Marko Šolić
Waldbuhne je svakako fascinantna pozornica. Masivni amfiteatar za dvadeset i dvije tisuće ljudi, okružen gustom šumom uz reflektore koji osvjetljavaju stabla iza pozornice. Što god da tu stavite, lokacija vam je odradila pola posla.
Večer je počela predgrupom CARisMA. Radi se o gitarističkom duetu koji radi točno isto što i 2Cellos. Kvalitetom dosta lošije, ali po razini umišljenosti nije daleko. Nema veze, dajte velikoj publici nekakvi gitarističke naoko komplicirane dionice na klasičnu podlogu, time se lako kupe.
.jpg)
foto: Andrea Bocelli, credit: Marko Šolić
Bocelli je, kao i uvijek, na pozornici suvereni vladar. Repertoar se nije znatnije mijenjao od onog koji smo mogli čuti i nekoliko puta Zagrebu i gdje god drugo ga se moglo uloviti na turneji.
Malo veselja uz Verdija, malo dramatičnih revolucionarnih melodija, i onda patetična eksplozija uz "Canto della terra". Na video zidu se vrte široki slow motion kadrovi prirode i nekih konja koji trče na plaži, Bocelli razvlači jednu notu, publika plače, svi sretni.
.jpg)
foto: Andrea Bocelli, credit: Marko Šolić
Onda ih se na bisu do kraja kupi uz "Con te partiro" i "Nessun dorma", i svi idu doma u ekstazi. Ovaj put je ubacio i jednu novu pjesmu, prvu nakon 15-ak godina, ali zapravo po ničem posebno novu.
.jpg)
foto: Andrea Bocelli, credit: Marko Šolić
Na zadnji Bocellijev koncert u Zagrebu smo reagirali dosta oštro jer baš i nema smisla doći slušati crossover na lošem razglasu u prosječnoj dvorani. Berlinski koncert se ipak može izvući za nešto prolazno, jednostavno zato što je razglas na višoj razini i zato što pozornicu poput Waldbuhnea ipak ne možete imati kod kuće.
