Vintage Industrial Barom orio se punk
04.02.2016. 18:33
Iako je kalendarski još zima, proljetne temperature bude mnoga čudnovata stvorenja iz zimskog sna, pa tako i pankere. Ova je srijeda, 3. veljače, u Vintage Industrial Baru bila rezervirana za jedan pankerski Good Vibrations, a na kojem su nastupili Srbi, Ciroza Jetre, Petar Punk i Loš Primjer. Koncert je krenuo uz malo zakašnjenje nešto za 21 sat, sa Srbima kao bendom kojem je pripala čast da otvori program.
"Bok, mi smo Srbi iz Zagreba i sviramo sad tu za vas," čuli smo sa stagea i tako je sve to krenulo. Srbi su zagrebačka trojka koja se sastoji od dvije i pol žene, s Njecom iz Abergaza na bubnju i dvije mlade dame na gitari, basu i vokalima. Prilično su nov bend i nemaju puno iskustva iza sebe kao kolektiv. Svirali su pred prilično malo ljudi, gotovo sve do zadnje pjesme kad je još dvadesetak ljudi odlučilo doći pogledati što se zbiva na stageu. Gledati Srbe uživo je u najmanju ruku nadrealno iskustvo. Osim što su svirački na razini ispod početnika i vokalno loše intonirani, potpuno su neorganizirani i nemaju pojma što se događa. Tehnički gledano, nisam još imao prilike vidio ovako šlampav i neuvježban bend. A i nepripremljen - naime, kad je bubnjarki Sonji Hranjec (da, to je Njec, sinoć je opet bio žena) ispala palica usred pjesme, morala se ustati da ju pokupi, dok su gitaristica i basistica nastavile sa svirkom. Nema smisla duljiti, što se bilo kakvog zvuka ili tehnike tiče, Srbi su bili noćna mora. Valjda su mi baš zato na kraju ispali i simpatični, kao pravi pankeri koji su se došli samo dobro zabaviti i popiti par pivi. A pomoglo je i što je Njec smiješna žena i još smješnija bubnjarka. Srbima će vjerujem ljudi dolaziti na koncerte, ako ništa drugo, samo da ih pokažu prijateljima.
Foto by Roberto Pavić
Sljedeći bend bio je Ciroza Jetre, zagrebački hardcore punk bend koji je od prve pjesme prštao agresivnom pankerskom energijom koja se vrlo lako prenijela na publiku već za vrijeme prvih par pjesama. Tijekom nastupa Ciroze skupilo se daleko više ljudi, dvorana je bila poprilično popunjena, a atmosfera je bila iznimno dinamična i zabavna, pogotovo za ovako, relativno rano, u večeri. Ciroza je zvukom uspjela pokrpati nas žrtve masakriranja od strane prethodnog benda. Imali su izbalansirane instrumente s vokalom, zvučali su uvježbano i žestoko, a to se odrazilo i na atmosferu i na odaziv publike. Nakon četrdesetak minuta poganja, skakanja, nošenja žena na ramenima i penjanja po pozornici, Ciroza je privela svoj nastup kraju i prepustila stage sljedećem bendu.
Foto by Roberto Pavić
Dvorana se ispraznila, kako to i inače biva kad se izmjenjuju bendovi, i dolaskom benda Petar Punk na pozornicu očekivao sam i povratak publike u dvoranu. Nažalost, taj dio je nekako izostao. Odokativno, za vrijeme nastupa ovog benda, nije bilo ni upola toliko ljudi koliko je bilo na prethodnom bendu. To je nešto što se zaista rijetko događa na ovakvim koncertima, da bend koji svira ranije i u "lošijem" terminu ima toliko više publike od benda koji slijedi, a i od benda koji bi trebao biti headliner. Petar Punk, bjelovarska punk petorka, također su brzim rifovima i ritmovima ušli u koncert, i takav tempo zadržali više-manje kroz cijeli nastup. Iako su imali puno manju posjećenost, publika koja je bila u dvorani održavala je atmosferu na zavidnoj razini. Plesa i skakanja nije manjkalo ni u kom trenutku. Ovaj je bend bio uvjerljivo bolje uvježban i stabilnijeg zvuka od oba prethodna benda. Njihova verzija punk rocka je prilično zabavna, s banalnim ali dobrim tekstovima, ali ipak ništa neuobičajeno, čak na dijelovima dosta nalik Hladnom Pivu, samo s malo meketavim vokalom, ali nećemo im uzeti za zlo jer, mora im se priznati, znaju napraviti dobru veselicu.
Foto by Roberto Pavić
Loš Primjer, sada već legendarni požeški punk bend koji prepoznatljivo koketira s metal zvukom u svojim pjesmama, krajem je prošle godine izdao svoj treći album pod nazivom "Slikovnica" te su ga ovom prilikom došli promovirati u glavni hrvatski grad. Publike se skupilo ipak nešto više nego na prethodnom bendu, ali samo dovoljno da bi se popunilo možda pola dvorane. Otvorili su svoj repertoar s instrumentalnim uvodom te par starijih stvari, "Treća Dimenzija" i "Svoje ja," što je očito dobro sjelo prisutnima koji su se od prve pjesme razbacali po dvorani. Bend je kombinirao nove pjesme poput "Čudna ljubav", "Očima djeteta" i "Malo je sunca" sa starijima, "Živ," "E ne" i "Ne želim," a vjerna publika ih je glasno pratila na svim odsviranim pjesmama.
S obzirom na to da su Požežani nešto kasnili na tonsku, nisu ju stigli ni napraviti, a to se ipak odrazilo na cjelokupni zvuk benda. Balans između instrumenata i vokala je na dijelove bio loš te se često tekst jako teško čuo. Unatoč tome, atmosfera u publici bila je na vrhuncu te se na kraju koncerta tražila i pjesma više. Za bis su nam sačuvali, očekivano, "Ničiju ovcu," nakon koje se, tradicionalno, bendu pridružio i Mata Panker, a osim njega i još pet ili šest ljudi iz publike, i zajedno sa svima prisutnima otpjevali najpoznatiju požešku pank himnu benda Fight Back - "Pank Pankerima." Loš Primjer nas je pozdravio i zaputio se pakiranju opreme u kombi, a publika je brzo napustila dvoranu i okupirala šank.
Foto by Roberto Pavić
Izgleda mi na kraju da je i punk kultura sve jadnija u ovoj našoj Hrvatskoj. Još nedavno su masovno pratili sve bendove koji bi svirali u Vintage, Medici, Močvari ili gdje god, a sinoć ih se hrpa skupila nakon što su odslušali svoje frendove iz Ciroze Jetre natrag van na klupicu s bocom jeftinog vina iz Konzuma. Imali su stav i poruku, a sad im je ostalo samo još malo obraza da žicaju za pivo i cigarete.
Good Vibrations ovim broji još jedan uspješan koncert, u globalu je bila odlična punk fešta. Borbu smo dobili, ali čini se da punk polako gubi rat.
