Koncerti

Extreme metal večer u Vintageu - domaćica i kidanje!

Extreme metal večer u Vintageu - domaćica i kidanje!

Rijetko kada se jedna noć može pohvaliti kompletnim death metal ambijentom. U pauzama su se mogli čuti poznati brojevi od, npr. At the Gatesa, Cannibal Corpsea…Upravo je ovo bio koncert koji je slavio death metal i njegove inačice, a iako usko područje metala, svi bendovi su se iskazali nečim posebnim i pružili publici dobar provod. Zadiralo se i u druge žanrove, ali zbog slabije posjećenosti, ovaj koncert će ostati “jedan od onih”. To je žalosno pogrešno.

Malo sam zakasnio na nastup zagrebačkog četverca Hesperian Death Horse, ali možda točno u trenutku kada je atmosfera, koju je širio HDH, zadobila svoj konačni i snažni oblik. Njihov nastup bio je obilježen doom, sludge i ponajviše - black metal prirodom. Poanta nije da se na njima skače i luduje, poanta je da se čovjek upusti u nekakvu mračnu avanturu koju će HDH diktirati. Nekako mi je smanjilo doživljaj to što su članovi dobar dio vremena bili leđima okrenutim publici pa nisu vizualno doživljene krasote poput tappinga koje je basist izvodio. Komunikacija s publikom nije niti bila potrebna, čovječanstvo je ovdje da se baci u spori trans koji, zbog svoje odlične i smislene melodičnosti, nazivam jadnim pokušajem dronea. Vokalna je izvedba bila upravo očekivana, pjevač je uzvicima i screamovima prizivao očaj, jad i weltschmerz, ali je instrumentalni dio bio uvjerljivo u fokusu. Sve se ispunjavalo i bilo u skladu, bajkoviti “narativni” dijelovi i brze nabrijane dionice. Možda najbolji bend za početak ovakve večeri - slikovito opisati ovaj bend mogu najbolje ovako – zamislite si najodvratniju i najtruliju močvaru što možete i kako se nekakve odvratne spodobe rađaju u njoj. To je bio nastup HDH-a i to prokleto dobar.

Već poznati akt, Decomposing Entity, imao je najduži nastup, a to im se nikako ne može predbaciti. Sinoć su promovirali dosta materijala s novoga albuma, usudim se reći da je poprilično ukusan. Svirali su kao trojac, time možda izgubili na melodičnosti, ali uvelike dobili na brutalnosti i direktnosti. Mrvicu mi je cijeli koncert bio tih, a nekako mi se čini da su zbog toga Decomposing Entity najviše ispaštali, ali ništa zato. Čula se mješavina klasičnog death metala i modernog deathcorea, nikako pretencioznog ili lijenog. Ruke i noge gospodina Lelasa garantirale su glatke prijelaze i igru s bubnjevima, tako da je glazba zanimljiva i u nekakvom pjesmo-stvaralačkom smislu, daleko je ovo od primitivnog death metala! Negdje na sredini nastupa, dogodila se i prosidba! Vokalnu izvedbu bih također izdvojio kao zadovoljštinu koju je publika dobivala. Iskreno odličan vokal prebacivao se sa piq squeallova na obične screamove/growlove, a ponegdje bi ubacio i vikane dijelove. Glazba Decomposing Entityja puna je takvih detalja koji ih izdvajaju, a iako najduži nastup ni u jednom trenutku nije bio dosadan. Publika se mogla već bolje mrdati na ovakvoj glazbi, radili su se mosh pitevi i atmosfera je bila upravo takva kakva na death metal koncertu treba biti. Puno agresije, ali izostanak klasičnog tupa-tupa ritma. Govorim već o ukusu, a ovo nije primitivni metal. Netko koga zanima moderniji metal može mnogo utjehe pronaći u glazbi Decomposing Entityja. Po meni, bili su najbolji bend večeri.

Pale su i zarukePale su i zaruke

S death metala na black metal, zagrebačka Muka zamaglila je atmosferu i učinila ju mračnijom. Odmah bih naveo kako je odlično što je njihov izbor jezika hrvatski. Prerijetko možemo u ovakvoj inačici dobiti poznate imenice, glagole itd., a sve me podsjećalo na Johanna Wolfganga Pozoja, ali manje dramatično. Daleko od nekakve kopije, Muka je riffovima bila jednostavnija, ali u području HC-a i black metala, to nije loša stvar. U glazbu se moglo iskreno “ufurati”, no sitni trn u oku mi je scenska izvedba vokala. Sami vokali su super, ali konstantno prešetavanje i ljuti pogledi mogu samo jedno vrijeme biti zanimljivi. Zamislite si nekakvog plemenskog vrača koji vam prepričava užasnu i krvavu priču. Kada bi se scenski još više oslobodio, pjevač bi uspio u svome naumu, a to je da okolni prostor nestane, a nastupi grozna bajka i kompletna noćna mora. S pet članova, glazba je imala debljinu i širila prodoran zid zvuka. Jako dobra izvedba i atmosfera, a dalje se mogu očekivati samo još bolje i veće stvari.

Večer su zaključili zadarske legende, trojac E.N.D. (Evil Never Dies). Dogodio se pomak prema old-schoolu i primitive, što je izvrsno zaokružilo cijelo iskustvo. Netko bi možda bio skeptičan prema razumljivosti 8-string gitare u živoj izvedbi, ali E.N.D. je pokazao kako se “pegla”. Izdvojio bih samo kako se od tog iskustva oduzela relativna neumješanost bas gitare, bila je pretiha. Upravo mi je nedostajala ta još dublja podloga kako bi prostor zaista vrištao. Relativno kratak nastup bio je poprilično zadovoljavajuć s teškim i masnim riffovima koji su stvarali karakteristični groove. Dečki sviraju dugi niz godina, a to se itekako osjeti. Šteta je što ovaj koncert nije bio više posjećen, oko stotinjak ljudi nije dovoljno za ovakve atrakcije (ne samo za E.N.D.), ali pjevač je nabrijavao publiku i izvojevao mosh pitove. Ritmičke igre bile su ugodne, a treba se spomenuti kako ovakav stil nije lako svirati. Imali su jako dobru dinamiku, jednostavna stilska razlika između starijih i novijih stvari, a to je itekako pozitivno. E.N.D. gledam kao prvi Meshuggah “klon”, a kako su prvi, od svoga utjecaja samo posuđuju, a definiraju se sami. Beskrajno dobro za slušati, svakom zaljubljeniku u ekstremniji metal bi E.N.D. bio poštena zvjerka. Nažalost, bis nisu svirali ni nakon 3 poziva publike! Daj čovječe, to nije lijepo! Potrebni su duži nastupi.

Bila je ovo odlična svirka u globalu. Svi domaći bendovi, ali slabo posjećeni. Ovo je bio dokaz da se u Hrvatskoj itekako nešto događa i da naši dečki imaju štošta za ponuditi. Umnožio bih ovakve death metal večeri jer ništa nije nedostajalo, a sve svirke bile su precizne i bez razmišljanja. Iskrena surovost obgrljena razarajućom agresijom i dobrom atmosferom. Izbor bendova za 5! Ponoviti uskoro!

Filip Mihoci
Filip Mihoci

Point me to the sky above