Koncerti

Trojac iz Repetitora razvalio u Tvornici

Trojac iz Repetitora razvalio u Tvornici

U sklopu promocije svog trećeg studijskog izdanja „Gde ćeš“, Repetitor je sinoć nastupio u zagrebačkoj Tvornici i ponovno pokazao kako su koncerti njihova jaka strana. Neizmjerna količine energije koja je dolazila s pozornice i upijala se u publiku kreirala je brutalnu atmosferu rasplesavši sve prisutne.

Za Repetitor su nas pripremili makarski Spiridon. Ovaj glasan trojac je sa svojim rokenrol zvukom, koji mnogo vuče na punk, podignuo na noge publiku u prvim redovima. Dečki imaju objavljeno jedno studijsko izdanje iz 2014. „Krik“, a njihovi aktualni tekstovi kritika su društva u kojem živimo. Za kraj koncerta odsvirali su „Ja vladam“, međutim publika je vrlo samouvjereno tražila još pa su se dečki vratili i odsvirali još dvije pjesme. Mladi, poletni i uživljeni prenijeli su to i na publiku koja se polako skupila i čekala sljedeći bend.

Veliki pogon se postepeno napunio i stvorila se gužva od prvih redova pa sve do sredine. Moram priznati da me ugodno iznenadio broj publike, ali i njezin sastav – bilo je tu svijeta od srednje škole pa do ljudi u vrlo zrelim godinama. Ana Marija, Milena i Boris započeli su koncert pet minuta do pola jedanaest pjesmom „Šteta“, a uslijedile su „Dostupni i laki“ i „Ogledalo“. Već se na početku moglo predvidjeti da će Repetitor razvaljivati u narednih sedamdesetak minuta i da je publika i više nego spremna na to. Prva pjesma na koju je masa podivljala bila je „Biću bolji“ te je zasluženo odnijela velike ovacije i ushićene usklike.

Snažan i glasan zvuk, emocijama nabijena glazba iz koje izviru strah, tjeskoba i bijes, te kratki tekstovi bez filozofija, koji pogađaju u srž i nailaze na plodno tlo u toj jednoj generaciji dvadeset i nešto godišnjaka, Repetitorov su recept za uspjeh.

Iako je na ulazu u Tvornicu jasno bilo naznačeno da je crowdsurfing zabranjen, to nije spriječilo nekolicinu da isto i učini, a u jednom trenutku se i Vlastelica malo odlučio osloniti na publiku. Našalivši se da možemo prostor između pozornice i ograde percipirati kao svojevrstan fan pit, Boris je pozvao ljude da uđu iza ograde čemu redari nisu bili skloni. Međutim, kad se bend zaprijetio da će otići s bine, mrge u žutom nisu baš imale izbora nego popustiti pa se nekolicina ljudi uspjela dočepati druge strane ograde. Redale su se pjesme s novog albuma „Kralj ničega“, „Ako te ikada“, „Jataci“ i druge, a ona koju bih izdvojila je pjesma „Crvena“. Milena nas je pozvala da dignemo ruke u zrak dok su Boris i Ana Marija imali gitarski uvod. Spora i teška melodija koja prati sjetni tekst umirila je malo publiku, a njih dvoje stojeći na pozornici djelovali su kao djeca i pjevali kao djeca.

Razvaljivanje se nastavilo na „Deset puta nedeljno“ i „Ja“, te na dva bisa na kojima je Repetitor između ostalih odsvirao još i pjesme „Zli sin“ i „Teško hodam“. Koncert je završio dvadeset minuta do ponoći i ostavio za sobom zadovoljnu publiku i zadovoljan bend.

Ta njihova povezanost s publikom, neklišejski tekstovi, moderan zvuk, potpuna predanost onome što rade, divlja iskrenost i neuglađenost čine ovaj srpski bend tako originalnim i velikim. Ujedno su to i razlozi zbog kojih su im koncerti toliko posjećeni i zbog kojih se ti njihovi nastupi prepričavaju još neko vrijeme, kao što će se prepričavati i ovaj od sinoć.