Buntovnička mašina i dalje ide: Repetitor. Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji
05.12.2020. 16:57
Svake četiri godine možemo očekivati ove 3 stvari: Olimpijske igre, predsjedničke izbore u SAD-u i novi album Repetitora.
Ove nas je godine globalna pandemija lišila mogućnosti da gledamo najbolje svjetske sportaše u borbi za medalje, izbori u SAD-u bili su vatreniji nego prije (i teško je reći jesu li zapravo završeni), ali zato je Repetitor ostao konstanta i podario nam svoj četvrti studijski album „Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji“.
Ovaj beogradski trojac već godinama slovi kao jedan od najboljih balkanskih bendova. To dokazuju izbacivanjem albuma koji su uvijek dobri te live nastupima poznatima po žestini, gužvanju i pravoj rock n' roll zabavi. U njihovom se žestokom alternativnom zvuku čuju raznoliki utjecaji, poput Black Sabbatha, Sonic Youtha ili EKV-a, a unatoč tim sličnostima i dalje su svoji. Oni jednostavno beskompromisno furaju svoj film i odlični su onome što rade.
Četvrti studijski album, uz već provjereni koktel noisea i post-punka, nudi i jedan aspekt Repetitora koji smo imali prilike čuti u obliku „Crvene“ sa zadnjeg „Gde ćeš?“, a to je nešto usporeniji, kontemplativniji. Album otvara „Džungla“, prototip Repetitorovog zvuka dodatno pojačan odličnim višeglasjem u refrenu. Već sljedeća „Kroz Vetar“ usporava nametnuti tempo i pomalo prelazi u stoner vode, dok ženski vokal lebdi iznad toga poput nekog nadnaravnog bića. „Gorim“ i „Kost i Koža“ nastavljaju u tonu koji je album i otvorio, kanalizirajući bijes, jad i nezadovoljstvo životom na Balkanu, toj periferiji kapitalizma i nepravdom koja je sastavni dio svakodnevice svakog stanovnika ovog lijepog, a nemirnog područja. Ne morate se slagati s njihovim stavovima, ali morate priznati da je hrabro izreći neke stvari naglas i ostati iskren sam prema sebi, makar vas to i koštalo. „Roba s Greškom“ osim što je tekstualno najuvjerljivija, može se pohvaliti i odličnim grunge prizvukom i hipnotizirajućim ritmom. Odlična za bacanje u trans. Moja bi generacija to opisala jednim starim hrvatskom izrazom: „E, baš je vibe!“ Tom opisu još više odgovara „Danima“, čiji su stihovi ukradeni iz glava svakoga zatvorenog u kući za vrijeme svih ovih lockdownova, mjera i tzv. „novog normalnog“. Doduše, ima pojedinaca koji tako žive i inače.
Na albumu ima dovoljno i starog i novog, iako je to „novo“ zapravo produženi aspekt nečeg starog, što možda prije nismo imali prilike čuti. Album odlično funkcionira kao cjelina i što ga više slušam, njegova duljina (odnosno kratkoća) mi više ne predstavlja problem. Na prvo slušanje je tako nagao kraj bio pomalo šokantan, ali treba znati kako i kada završiti album. Dvadeset dvije minute i dvadeset dvije sekunde dobro napisane i aranžirane te iskrene glazbe bolje je od sat vremena prepunih kojekakvih fillera. A možda se tu samo radi i o praznom prostoru iz imena albuma, koji će se možda popuniti kad koncerti opet postanu dio života.
„Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji“ još je jedan dobar album beogradske trojke koja nas dosad nikad nije razočarala, a kako su krenuli vjerojatno ni neće.
Popis pjesama:
- Džungla
- Kroz vetar*
- Gorim
- Kost i koža*
- Sa izvora
- Roba s greškom*
- Danima
- Noćima
