Finale SuperUha
06.08.2015. 17:50
Treći dan na tvrđavi ostvario je očekivanja i pretpostavke te se izrealizirao kao izvrsno finale festivala. Iako je moj favorit i dalje ostala prva večer, zbog vlastitih glazbenih preferencija, ali i glazbenika koji su ih nastupima neupitno opravdali, s razlogom sam recenzirajući drugi dan najavila završni kao još jednu divlju rijeku, što svojim virovima uvlači u dubine. Tako i bi, headlineri su nadmašili sami sebe nastupima, te bi već i ta dva giga graciozno zatvorili festival, kamoli čitav komplet. Pa krenimo od početka.
Denis Katanec je svirku na Banju započeo pred članovima Felona i Vlaste Popić, uz nekoliko prijatelja i par fanova. Auditoriju su se uskoro pridružili i znatiželjni kupači i turisti, te se stvorila vrlo ugodna atmosfera. Denisove skladbe savršeno su odgovarale ambijentu na plaži, uz blago padanje sunca, uvodeći nas u taj neki svijet gdje smo i mi nekome more, gdje smo i mi nekome zrak. "Kosti", "Bizoni", "Cvijećeće", sve se to pronašlo u glazbenom repertoaru, a za kraj nam je ostavio "Zeku" i "Listopad" te nadu u neki jesenski zagrebački koncert, po mogućnosti u listopadu, s lišćem šarenih boja.
The Marshmallow Notebooks, jedini dostojanstveno popraćen i pozdravljen bend malog stagea, našao je brojne fanove među posjetiteljima. Ugodno iznenađenje me dočekalo kada sam zakoračila na tvrđavu, hrpica rasplesanih ljudi kako pjevaju skupa s Matijom, čiji je Marsmallow solo projekt. No, posebno za ovu prigodu na bini su mu se pridružili Vlado Mlady (stand-up bubanj), Ana Franjić (akustični bas) i Matko Botić (mandolina) te svojim vještinama uljepšali zvuk i dodatno zaintrigirali superuhu publiku koja je uporno tražila još, što vremensko ograničenje jednostavno nije dopuštalo.
The Marshmallow Notebooks
Pučanstvo se lagano selilo na tribine glavnog stagea, a razlog te jedan od headlinera festivala bio je Merchandise s kojima smo i proćaskali ususret koncertu. Nakon nešto žešćih početaka u kojima su se ostvarili unutar punk nasljeđa rodne Floride, drugi i još aktualan After the End, skrenuo je u indie pop rock vode te su nam se u tom svjetlu predstavili i sinoć na festivalu. No punk žestinu nisu izgubili, uživo zrače snažnom energijom koja vodi u trans, naročito ako sjedeći koncentrirano slušate i upijate svaki novi akord. Uz "Anxiety's Door" publika se sasvim raspametila, i iako tek poluprazna tvrđava, pružala je osjećaj dupkom pune prostorije, za što je svakako zaslužan i pohvalan razglas, uz koji se ni trunka zvuka nije gubila u visinama nad nama.
Merchandise
The Lesser man se našao u nezahvalnoj poziciji, predstavljanja svog rokerskog opusa nakon Merchandisea koji je osvojio srca publike. Činilo se kako je manji dio ekipe došao dati im šansu, ili barem vidjeti o čemu se radi, no ubrzo produžio van pokušati srediti dojmove s prethodnog koncerte i zagrijati se za sljedeću senzaciju. Osobni vrhunac koncerta sam pronašla u obradi "U mraku" susjeda Oružjem protiv otmičara, iz stare simpatije prema potonjima. Kako su odmicale minute, proporcionalno je rasla zanimljivost samog giga, no posjetitelji su se redom već utaborili na tribinama, koje su bile gotovo pune uopće prije početka otkačenih Amera.
Sa “Suffer for fashion” i velikom hrvatskom zastavom preko cijelog videozida, američki of Montreal je započeo svoj koncert s kojim je dokazao da: razumije stvari, voli svoj posao i odrađuje ga sa stilom.
Kevin Barnes i ekipa odsvirali su sve važnije pjesme iz svoje skoro 20 godina duge karijere, većinom s posljednjeg albuma "Aureate Gloom" i "Hissing Fauna, Are You the Destroyer?" Dobro raspoloženi, nasmijani, praktički nisu prestajali svirati - samo su izbacivali hitove, širili pozitivne vibracije i svoje, jednom "prosječnom Hrvatu", poprilično teške za "prožvakati" poruke. Of Montreal je stilski obilježen bend i pružili su nam isti takav nastup: od kostimografije do VJinga, a preko svoje naizgled dječje glazbe (u biti složenih stihova i glazbenih dionica psihodeličnog popa pod teškim utjecajem "šljokičastog", eksperimentalnog popa šezdesetih), sve se međusobno upotpunjavalo i imalo puno smisla. Kako se veliki dio publike na tribinama ustao na noge tek od polovice koncerta, činilo se da ili nikad nisu slušali ovaj bend ili su čekali "Past is a grotesque animal" (koju je bend izveo za sam kraj, na bisu), no s druge strane, za fanove pred pozornicom jedino je nedostajalo još mjesta.
U druženju s fanovima nakon koncerta, pitali smo Kavina je li mu osobno bila bolja atmosfera nastupa u KSET-u ili na Tvrđavi, a odgovorio nam je da bi rado publiku iz KSET-a na Tvrđavi, ali bez tribina. Kad bi se to i ostvarilo, onda bi još samo trebalo pitati biskupa za komentar o par stotina ljudi koji plešu i pjevaju "Gronlandic Edit" na Tvrđavi Sv. Mihovila.
of Montreal
Rosetta je imala djelovanje kao i The lesser man – nisu mogli dobiti pravi prijem nakon proteklog showa na glavnoj bini. Agresivnim riffovima privukli su one najžešće među posjetiteljima i pružili puno sirove energije u kasnim satima te pripremili publiku za zaključni nastup festivala, legendarnu Disciplinu Kitchme.
Sjedeći sinoć na starim zidinama, vrteći trodnevne doživljaje po glavi, promatrala sam okupljene te razmišljala o perspektivi festivala, događaja koji okuplja finu ekipu pomalo opskurnog ukusa, što podupire scenu, onaj mainstream undergrounda, nevidljiv oku običnog promatrača, ili u ovom slučaju slušatelja. I ovim izdanjem objedinio je razne, pa čak i nespojive žanrove i zajedno ih servirao na srebrnom pladnju – bajnoj tvrđavi koja je ipak nešto pogodnije mjesto za ovakav festival od prošlogodišnje lokacije. Okupio je i solidan broj ljudi koji će gotovo uvijek biti spremni izdvojiti vrijeme i novac za posjet Žednouhim eventima te "pregaziti" i stotine kilometara za glazbeno uzdizanje. Zaključno, ističem kako je ovogodišnje SuperUho zadovoljilo moje žedno uho, očajno za pojilom u ovom dijelu Lijepe Naše i godine, kada je jedino što se nudi par otužnih seoskih zabava, koje pružaju samo plitku i jeftinu, a zapravo skupu zabavu. Festival je došao kao melem na ranu i nostalgiju za bogatom zagrebačkom koncertnom sezonom te ostavio u nestrpljivom iščekivanju jesenske. Škugoru i ekipi svaka pohvala, no budimo realni, zar je itko sumnjao?!
Photo by Tomislav Sporiš i Lasta Slaviček.
U izvještavanju sudjelovali Jasmina Kljunić (Denis Katanec) i Sandro Njegovan (Of Montreal).
