Iron Maiden opravdali očekivanja u Splitu
28.07.2016. 19:45
Legendarni heavy metal bend Iron Maiden još jednom su uljepšali splitsko ljeto odsviravši koncert koji će mnogima ostati u sjećanju kao ponajbolji događaj u Hrvatskoj što se tiče metal glazbe.
Nekoliko dana prije, ulicama starog grada Splita moglo se primijetiti mnoge majice s likom maskote Eddia koje su s ponosom na sebi nosile razne generacije lokalnih i stranih metalaca. Iron Maiden, jedan od rijetkih ako ne i jedini bend iz vremena new wave of british heavy metala koji još uvijek redovito izdaju relevantne i visoko cijenjene albume, desetljećima su svjetska rock atrakcija koja bazu svojih fanova širi, te im je danas nakon 40 godina karijere ta baza veća i vjernija no ikad. To se jasno pokazalo i u Splitu s gotovo rasprodanom Spaladium Arenom u kojoj je 10 000 fanova sinoć pokazalo što je bit odnosno srž glazbe.
Kao predgrupa nastupili su mladi britanski sastav Raven Age u kojem svira sin vođe Maidena Stevea Harrisa, što nije prvi put da sa sobom vuče bendove svoje djece. Netko će to nazvati nepotizam, no zašto ne bi on sam odlučio koji bend će promovirati. Iron Maiden je stvorio i do nebesa uzdigao upravo Steve Harris te ima potpuno pravo određivati svaki detalj koji ima veze s Iron Maidenom. No na stranu obiteljska veza, momci iz Raven Agea su zvukom američkom modernog metala i britanske melodičnosti, solidnim nastupom pokazali da mogu privući pažnju i zainteresiranost maiden publike.
U skladu s najavljenom satnicom, Arena se zamračila te je Bruce Dickinson svojim prodornim i iznenađujuće moćnim glasom zagrmio Arenom s uvodom pjesme "If Eternity Should Fail". Kažem iznenađujuće, jer zaista je impresivno koliko se njegov glas oporavio nakon teške bolesti koja ga je uhvatila, kao i energija, emocija i fizička kondicija koju je pokazao tijekom cijelog nastupa. Možda ne bi bilo fer izdvojiti jednog člana benda s obzirom da su stvarno svi bili inspirirani i maksimalno angažirani, ali ja osobno ću ovaj koncert pamtiti po veličanstvenom nastupu Brucea Dickinsona, koji je dao više nego što je vjerojatno i sam očekivao.
Prvo veće oduševljenje izazvala je prastara "Children of the Damned" kojom Dickinson diže cijelu dvoranu na noge, a napetost i energija se održavaju s novim pjesmama "Tears of a Clown" i himničnom, savršenom pjesmom za komunikaciju s publikom "The Red and the Black". "The Trooper" tradicionalno izaziva eksploziju u publici, Split nije bio iznimka, dok s Powerslave izazivaju emocije svih onih koji su duboko vezani za ranu fazu njihovog stvaralaštva.
Naslovnu pjesmu novog albuma "The Book of Souls" Bruce je najavio kao priču o palim i nestalim carstvima te je u tom kontekstu naglasio kako su i Hrvatsku stoljećima razna "carstva" pokušavala osvojiti no ni jedno nije uspjelo, pa tako ni ono ne tako davno, čime je oduševio većinu prisutnih. Ponekad je potrebno da nam stranac dođe i na neki način kaže da cijenimo povijest vlastite zemlje, bez obzira što je sada krhka i slaba, bitno je da je i dalje na nogama.
Gorak okus koji su, što se tiče zvuka, Maideni ostavili nastupom u zagrebačkoj Areni ovaj put se nije osjetio. Zvuk jest mogao biti bolji odnosno jasniji i ovaj put, no snaga, glasnoća i dinamika bili su na sasvim zadovoljavajućoj razini s obzirom da se radi o sportskoj dvorani koja nije dizajnirana za glazbu. Oduševljeni izrazi lica prisutnih to su dokazivali a tražiti mane ovom koncertu bilo bi besmisleno rušenje općenitog dojma koji jasno govori, da su i maideni i publika sinoć hranili jedno drugo energijom te obostrano nadmašili vlastita očekivanja ove večeri.
S posljednjih nekoliko pjesama kao "Hallowed Be Thy Name" , "Fear of the Dark" i "The Number of the Beast" publika je trošila zadnje atome snage i uporna bila u "borbi" sa snažnim zvukom koji je dopirao iz Maiden razglasa. No vrhunac večeri bila je "Blood Brothers", pjesma koju je Bruce najavio govorom o zajedništvu i istinskim životnim vrijednostima koja povezuju sve ljude na Zemlji bez obzira na rasu, naciju, spol ili religiju. Zaista, svih 10 000 ljudi i Iron Maiden činili su jedinstvo koje se riječima opisati ne može pa se neću ni truditi, tko je bio osjetio je i taj osjećaj će dugo pamtiti.
