For the Record: Iron Maiden – „Killers“
10.08.2020. 14:26
Nakon prvijenca koji je svijet metala oduševio glazbom, ali razočarao zvukom, Iron Maiden se uspio iskupiti. „Iron Maiden“ možda jest imao dosljedniju kvalitetu pjesama, no vrlo bi se teško moglo reći da je bilo kome odgovarala produkcija. Tu do izražaja dolazi „Killers“, njihov prvi album koji je dokazao da metal može odlično zvučati, a da pritom ne govorimo samo o pjesmama.
Prilikom snimanja albuma došlo je do nekoliko promjena. Među ostalim, bio je to prvi album na kojem se pojavio Adrian Smith, a i posljednji na kojemu je pjevao Paul Di'Anno. Nekima to vjerojatno nije odgovaralo te im je Paul kasnije možda čak i nedostajao – meni sigurno nije. No da se to nije dogodilo, pitanje je kako bi vokalno zvučali svi ostali albumi. Možda još bitnije, bi li uopće bili upečatljivi? Kad se usporede vokalne sposobnosti Di'Anna i Dickinsona, mislim da je odgovor je vrlo očit.
No, smjena se nije svela samo na glazbenike jer je „Killers“ bio i prva suradnja s Martinom Birchom. Čovjek koji je utjecao i na druge albume – među ostalima na one Deep Purplea i Black Sabbatha – i ovdje je ostavio svoj upečatljivi trag balansiranog zvuka. Dinamike ima napretek te odlično prati nabrijan tempo albuma. Došlo je i do bolje ravnoteže među instrumentima. Harrisov bas se tako jasnije čuje te je dosljedniji u miksu. Što je i logično ako se uzme u obzir da je on de facto vođa benda. Napretka ima i po pitanju tonova, osobito visokih koji su znatno istaknutiji te nisu razbacani na sve strane kao na prvijencu.
Ton je također općenito topliji. Svemu tomu ipak treba zahvaliti Birchu koji je kroz 80-e i početak 90-ih vodio glavnu riječ po pitanju produkcije. Ipak se mora naglasiti da kvalitetan bend nije ništa bez vrsnog producenta, a Birchu možemo biti zahvalni na idućih 10-ak godina odličnog zvuka. Gitare su lijepo definirane, a bubnjevi istovremeno trešte i pomažu kristalizirati osjećaj prostora u cijelom miksu.
Naravno, sve to može se čuti samo na britanskom izdanju jer su se na svim ostalim verzijama inženjeri poigravali s tonovima. Američko npr. ima manjak niskih tonova i previše visokih. Dakle, znate koju verziju potražiti. „Killers“ je prvi album Maidena koji se može slušati i čisto radi same produkcije. Ništa nije prigušeno ni zapostavljeno. Sve je kako treba. Metal bi ipak ovako i inače trebao zvučati. Ubojito.
Godina izdanja: 1981.
Verzija albuma: Originalno britansko izdanje
Strana A:
1. The Ides of March
2. Wrathchild
3. Murders in the Rue Morgue
4. Another Life
5. Genghis Khan
6. Innocent Exile
Strana B:
1. Killers
2. Prodigal Son
3. Prugatory
4. Drifter
